Edred | |
---|---|
Edred, engleski kralj | |
kralj Engleza | |
Vladavina | 26. svibnja 946. - 23. studenoga 955. |
Prethodnik | Edmund I. Veličanstveni |
Nasljednik | Edwy |
Dinastija | Wessex |
Otac | Edvard I. Stariji |
Majka | Edgiva Kentska |
Rođenje | 923. Wessex, Engleska |
Smrt | 23. studenoga 955. Frome, Somerset |
Pokop | Old Minster, Winchester kosti su danas u Winchesterskoj katedrali |
Edred (eng. Eadred i Edred), engleski kralj, rođen 923. godine, a umro 23. studenoga 955. godine.
Sin je Edvarda I. Starijeg i Edgive Kentske, kćeri Sigehelma, ealdormana od Kenta.[1] Naslijedio je starijeg brata, kralja Edmunda I. (vladao 939.-946.), koji je bio izboden na smrt u Pucklechurchu (Gloucestershire), na dan sv. Augustina, 26. svibnja 946. godine. Iste godine, 16. kolovoza, Edred je konsekrirao nadbiskup Odo Canterburyjski u Kingstonu na Temzi (Surrey, danas Veliki London), gdje su mu, kako se čini, odanost iskazali velški vladari i sjeverni earlovi[2]
Edred je za svoje vladavine postigao vojne uspjehe u borbi protiv Vikinga, te je godine 954. York definitivno stavio pod englesku kontrolu ubivši njegovog posljednjeg vikinškog kralja Erica Bloodaxea. Ta pobjeda je Edreda i njegovu anglosasku kraljevsku dinastiju stavila u dominantan položaj u Engleskoj.
Edred je bio izrazito religiozan kralj i bio je veoma slabog zdravlja uslijed čega je i umro godine 955. Naslijedio ga je nećak Edwy.
Edred je bio jednim od engleskih kraljeva koji se krunio na krunidbenom kamenu iz Kingstona.