Edmund Husserl

Edmund Husserl
Europska filozofija 19. - 20. stoljeća
Moderna filozofija
Biografske informacije
Rođenje	8. 4. 1859.
Smrt	27. 4. 1938. (dob: 79)
Filozofija
Škola/Tradicija	Fenomenolozi
Glavni interesi	fenomen, bit

Edmund Husserl (Pronitz, 8. travnja 1859. - Freiburg, 27. travnja 1938.), njemački filozof, osnivač naučne filozofije - fenomenologije.

Bio je profesor na Halleu (1887), Göttingenu (1901) te u Freiburgu (1916) gdje je 1928. maknuz zbog rasnih zakona, a njegovo mjesto zauzima njegov bivši asistent Martin Heidegger. Asistentica na sveučilištu bila mu je i Edith Stein.Smatrao je da je pravi predmet filozofije istraživanje biti i da se prema toj predmetnosti filozofija razlikuje od drugih znanosti, a cjelokupnost trancendentalnih svijest, kao izvor svega što postoji, naziva "apsolutni život".

Edmund Husserl je nesumnjivo najznačajniji filoofski mislilac na prelazu u XX. st. I to ne samo zato što se njegove ideje u svoj njihovoj širini upravo danas razrađuju, dopunjuju i primjenjuju uz filozofske dijaloge i teze i na mnogim područjim nanstvenih rasprava uopće, nego i zato što one na neki način znače i sintezu tematike na završetku XIX. st. Kad njegov sistem nazivaju transcedentalnim pozitivizmoma, onda je očito da su na taj način tendencije XIX st. dobile posebnu sintezu , a suvremena filoofska razmatranja historijski uvjetovanu bazu svog daljnjeg razvoja, a Husserlova misao time epohalno značenje u razvoju današnje filozofije.

Husserlovu fenomenologiju treba razumjeti iz njenih povijesnih korijena, jer se na taj način jasno vidi kako sve stvaralačke misli imaju svoju duboku dijalektičku povezanost u duhovnim antitezama i kojih su nastale, i kako izrastaju kao svaka nova misao iz svoje povijesne baštine.

Filozofski opus Husserla sadržava u sebi tri razvojna stupnja, koji se obilježacaju kao "deskriptivna fenomenologija", "transedentalna fenomenologija" i konašno završna ili "transcedentalna egologija".

Deskriptivna, transcedetalna i egologična fenomenologija nisu tri različite nego jedna te ista fenomenologija, koja filozofsku tematiku sve dublje i svestranije osvjetljuje nataj način što prva stavlja težište na samu kritičku deskripciju odnosa subjekta i objekta, druga pokazuje uvjetovanost (granice i mogućnosti) spoznaje u subjektu, a treća naglašava da se, kada je riječ o subjektu, ne misli na empirijsku psihologijskom tematikom obuhvaćenu svijest, nego na svijest uopće, koju Husserl naziva 'transcedetalnim ego', za koje na da je uistinu irealan.