Elektromagnetizam |
Ključne stavke |
Elektricitet • Magnetizam |
Elektrostatika |
Magnetostatika |
Elektrodinamika |
Električna mreža |
Kovarijantna formulacija |
Naučnici
|
Elektromagnetizam je grana klasične fizike koja istražuje uzroke i uzajamnu povezanost električnih i magnetskih pojava, objašnjava svjetlosne pojave i zakone optike, te sve ostale vrste elektromagnetskih valova. Elektromagnetizam uključuje proučavanje elektromagnetne sile, jedne od četiri osnovne sile u prirodi, dok su ostale tri su jaka interakcija, slaba interakcija i gravitacija.[1]
Elektromagnetski fenomen, definisan kvantnom elektrodinamikom, uzrok je većine fizičkih pojava koje ljudska čula mogu prepoznati bez dodatnih pomagala, uključujući svetlost i druga elektromagnetska zračenja, celokupnu hemiju, većinu mehanike (osim gravitacije), magnetizam i elektricitet.
Razvoj elektromagnetizma započeo je početkom 19. stoljeća pokusima Ørsteda i Faradaya, proširio se teorijskim radovima Maxwella, koji je sve zakonitosti elektromagnetizma sažeo u četiri jednadžbe (Maxwellove jednadžbe), pokusima i teorijskim radovima Lorentza i Hertza, a vrhunac je dosegnuo u specijalnoj teoriji relativnosti Einsteina.[2] Teoretski domašaji elektromagnetizma, a posebno definisanje brzine svetlosti zasnovane na njenim osobinama pri propagiranju kroz materiju (permeabilnost i permitivnost), su doveli do razvoja specijalne teorije relativnosti.
Svaka električna struja stvara magnetsko polje. Magnetsko polje se može predstaviti zatvorenim kružnim linijama koji okružuju provodnik.[3]