Elektronski rat ili elektronsko ratovanje (engleski: electronic warfare, EW) je korištenje elektromagnetskog spektra u svrhu spriječavanja neprijatelja da se se efektivno koristi istim.
Elektronski rat se sastoji od tri glavne komponente:
Stariji naziv za elektronski napd jesu elektronske protumjere (Electronic countermasures, ECM).
Aktivni elektronski napad uključuje takve aktivnosti kao što su ometanje, obmana, aktivno otkazivanje i korištenje EMP-a.
Pasivni elektronski napad uključuje aktivnosti kao što su chaffovi, vučeni maci, baloni, radarski reflektori, propelerski i nepropelereski leteći mamci i stealth letjelice.
Mnoge moderne tehnike elektronskog napada se smatraju strogo povjerljivim informacijama, odnosno najstrože čuvanim vojnim tajnama.
Stariji izrazi za elektronsku zaštitu su elektronske zaštitne mjere (EPM) i elektronske protu-protumjere(ECCM).
Aktivna elektronska zaštita uključuje aktivnosti kao što su tehničke modifikacije radio opreme (kao frequency-hopping spread spectrum ili FHSS).
Pasivna elektronska zaštita uključuje takve aktivnosti kao što je obrazovanje operatera (održavanje striktne discipline) te modifikacije taktike i operacija na bojnom polju.
Stariji izraz za elektronsku podršku je mjere elektronske podrške (ESM).
Ovi obavještajni podaci se mogu koristiti direktno za otvaranje vatre od strane artiljerije i naredbe za zračni napad, za mobilizaciju prijateljskih snaga i dovođenje na specifičnuiu lokaciji i cilj na bojnom polju na temlelju EA/EP akcija.
Operacije elektronskog napada se mogu detektirati od strane neprijatelja s obzirom na aktivne transmisije. Elektronska podrška se, s druge strane, može provoditi a da neprijatelj za to ne zna. Srodnu aktivnost zvanu SIGINT, stalno provode svjetske države kako bi doznale što više podataka o neprijateljskom elektronskoj opremi i taktici.