Elektronvolt (eV) je mjerna jedinica za energiju, korištena u atomskoj i molekularnoj fizici. Definirana je kao kinetička energija koju primi elektron kada je ubrzan električnim poljem kroz potencijalnu razliku od 1 V (volt) u vakuumu. Po tome, 1 V (1 džul / kulon) pomnožen S elementarnim nabojem (1 e ili 1,60217653(14)×10-19 C) daje 1 eV, koji je jednak 1,60217653(14)×10-19 J.[1] Historijski, elektronvolt je smišljen kao jedinica mjere zbog svoje korisnosti u radu s akceleratorom čestica, jer elementarna čestica s nabojem q ima energiju E = q x U, nakon prolaska kroz razliku potencijala U, pa ako se elementarni naboj prikazuje s e, a potencijal s V, onda se energija izražava s eV.
1 eV = 1.602×10-19 J (džula). Elektronvolti su prikladni za mjerenje energije čestica i elektromagnetskog zračenja. Energija X-zraka se izražava u elektronvoltima.
Kao i kod ostalih mjernih jedinica, rabe se izvedene jedinice s prefiksima mjernih jedinica:
Elektronvolt nije osnovna mjerna jedinica u međunarodnom sustavu mjernih jedinica i njena vrijednost se mora dobiti pokusima. Ona se dosta koristi u fizici, pogotovo atomska fizika, nuklearna fizika i fizika elementarnih čestica.
U kemiji, obično se kinetička energija izražava u jednom molu elektrona (6,02214179(30) × 1023) koji prolazi kroz potencijal od 1 volt. To je jednako 96,48534(2) kJ/mol. Energija ionizacije se isto izražava u elektronvoltima.