Eumen II od Pergama (Εὐμένης Β' τῆς Περγάμου) (vladao 197 - 159. pne.) bio je kralj Pergama i član Atalidske dinastije. Bio je sin kralja Atala I i kraljice Apolonide. Nastavio je očevu politiku savezništva s Rimom kao bi spriječio makedonsku, a potom i seleikidsku ekspanziju na račun pergamskih teritorija, a što je na kraju dovelo do poraza Antioha Velikog u bitci kod Magnezije godine 190. pne. Nakon bitke je mirom u Apameji godine 188. pne. svojoj državi priključio Frigiju, Lidiju, Pisidiju, Pamfiliju i dijelove Likije. Kasnije je pao u nemilost svojih rimskih saveznika, koji su sumnjali da šuruje s makedonskim kraljem Perzejem te su ga 167. pne. pokušali svrgnuti kako bi na prijestolje postavili njegovog brata i Rimu pouzdanijeg Atala II. Kada je Eumen pokušao osobno uvjeriti Rimljane u svoju odanost, nije mu dozvoljeno ući u Italiju.[1] Eumen je posljednje godine života postavio Atala za svog suvladara. Bio je oženjen za Stratoniku, kći kapadokijskog kralja Arijarata IV. Nakon njegove smrti, Stratonika se udala za Atala.
Kao i drugi atalidski vladari, Eumen je bio poznat kao veliki pokrovitelj nauke i umjetnosti. Značajno je proširio Biblioteku u Pergamu, a također je u sagradio i stou na atenskom Akropolisu.