Eva (heb. havvah, »život«), prema biblijskoj legendi žena prvog čovjeka Adama, načinjena od njegova rebra, pramajka čovječanstva. Živjela je s Adamom u zemaljskom raju, Edenu, odakle je oboje istjerano zbog istočnoga grijeha. Spominje se u judaizmu, kršćanstvu i islamu.
U prvom izvještaju o stvaranju (Knjiga Postanka 1,27), prva je žena stvorena skupa s muškarcem, te s njime ima ravnopravnu ulogu u upravljanju stvorenim svijetom. Ovaj je izvještaj mlađi i nastao je vjerojatno nakon povratka Židova iz babilonskog progonstva, a pripada svećeničkoj redakciji (vidi: Petoknjižje), no vjerojatno se poziva na neke ranije usmeno prenošene legende. Drugi izvještaj o stvaranju, ranije jahvističke i elohističke redakcije, govori o Evi stvorenoj od Adama, te ukazuje na nju kao onu koja je popustila pred napastima »zmije« i jela od stabla spoznaje dobra i zla, te taj plod ponudila i Adamu. Izvještaj je duboko simboličan i ne smije ga se razumijeti doslovno. Riječima legende on nastoji progovoriti o porijeklu zla među ljudima. Istu nakanu imaju i izvještaji koji slijede (o Kajinu i Abelu, o potopu i sl.).
Gnostički spis O podrijetlu svijeta navodi monolog primordijalne majke Eve:
Ja sam dio svoje majke;
Ja sam majka;
Ja sam žena;
Ja sam djevica;
Ja sam bremenita;
Ja sam primalja;
Ja sam ona koja ublažava muke porađanja;
Moj me muž začeo;
Ja sam njegova majka;
I on je moj otac i moj gospodar;
On je moja snaga;
Što on želi, on kaže s razlogom.
Ja sam nastajanje.
I rodila sam čovjeka kao gospodara.[1]
– Eva