Ako se, u opisu taksona, navodi više od tri naziva daje se primjerena "klasifikacija", ali u tri dijela koji čine "ime": ime roda, ime (epitet) vrste i infraspecijski epitet.[1]
U oznaci forme stavlja se skraćenica "f." ili puno "forma", da se zna da epitet označava rang. Forma se ne piše italikom, tj. kurzivom.
Acanthocalycium spiniflorum forma klimpelianum (Weidlich & Werderm.) Donald
Crataegus aestivalis (Walter) Torr. & A.Gray var. cerasoides Sarg. f. luculenta Sarg. je klasifikacija biljke čije ime je:
Crataegus aestivalis (Walter) Torr. & A.Gray f. luculenta Sarg.
Forma obično označava grupu sa primijetnim morfološkim odstupanjima od ostatka populacije. Uobičajena taksonomski praksa je da za jedinke koje se svrstavaju u formu nije nužno poznavati da li su usko srodne (ne mogu formirati kladus)[3] Naprimjer, bijelocvijetne biljke vrsta koje obično imaju obojene cvjetove, mogu se grupirati i pod jednim nazivom (npr. kao "f". alba).
Terminom formae apomicticae se ponekad označavaju biljke koje se razmnožavaju bespolno, putem apomiksije. Teorijski gledano, u okviru jedne vrste, moguće je opisati bezbroj formi, na osnovu manjih genetičkih razlika, a samo nekoliko njih, koje su posebno značenje, budu tako i imenovane.
↑ 1,01,1Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1.. Svjetlost, Sarajevo. ISBN9958-10-686-8.
↑Hamilton, C.W.; Reichard, S.H. (1992), „Current Practice in the Use of Subspecies, Variety, and Forma in the Classification of Wild Plants”, Taxon41 (3): 485–498, DOI:10.2307/1222819, JSTOR1222819