Foton

Foton
Simbol: ponekad

Emitovani fotoni u koherentnom laserskom zraku
Grupa: bozoni
Učestvuje u interakciji: elektromagnetnoj i gravitacionoj
Pronađena: 1923. (konačna potvrda)
Masa: 0
Stabilnost: stabilan
Naelektrisanje: 0 (<10−32 e[1])
Spin: 1

Foton (od grčke reči φωτός - svetlost) je elementarna čestica, kvant elektromagnetnog zračenja ili svetlosti u širem smislu. To je čestica bez mase mirovanja i naelektrisanja.

Fotonu kao elementarnoj čestici je svojstven valno-čestični dualizam, tj. on istovremeno poseduje svojstva elementarne čestice i talasa. Niz autora ubraja foton u kvazičestice zbog mase mirovanja jednakoj nuli.[2] Foton nema masu mirovanja, slično kvazičesticama, ali ipak ne traži sredinu za svoje prostiranje, slično elementarnim česticama, u koje većina autora ubraja foton. Fotoni se obično obeležavaju slovom , zbog čega ih često nazivaju gama-kvantima (fotoni visokih energija). Sa tačke gledišta standardnog modela foton je bozon. Virtuelni fotoni[3] su prenosioci elektromagnetne interakcije koji na taj način obezbeđuju mogućnost uzajamnog delovanja između dva naelektrisanja.[4]

Uvođenje pojma fotona je doprinelo stvaranju novih teorija i fizičkih instrumenata, a takođe je pogodovalo razvoju eksperimentalne i teorijske osnove kvantne mehanike. Na primer, otkriven je laser, Boze-Ajnštajnov kondenzat, formulisana kvantna teorija polja i data statistička interpretacija kvantne mehanike. U savremenom standardnom modelu fizike elementarnih čestica postojanje fotona je posledica toga da su zakoni fizike invarijantni u odnosu na lokalnu simetriju u bilo kojoj tački prostor-vremena (pogledati detaljnije objašnjenje u odeljku Foton kao bozon). Ovom simetrijom su određena unutrašnja svojstva fotona kao što su naelektrisanje, masa i spin.

Na osnovu koncepcije fotona razvijena je fotohemija, videotehnika, kompjuterizovana tomografija i merenje međumolekulskih rastojanja. Fotoni se takođe koriste kao elementi kvantnih kompjutera i specijalnih pribora za prenos podataka (pogledati kvantna kriptografija).

  1. Kobychev, V. V.; Popov, S. B. (2005). „Constraints on the photon charge from observations of extragalactic sources”. Astronomy Letters 31: 147—151. DOI:10.1134/1.1883345. [mrtav link][mrtav link] (en) Altschul, B. (2007). „Bound on the Photon Charge from the Phase Coherence of Extragalactic Radiation”. Physical Review Letters 98: 261801.  (en)
  2. Статья В. В. Мигулина «Электромагнитные волны» (1978). Большая советская энциклопедия. 30. М.: Советская энциклопедия. str. 67-68. 
  3. Д. В. Ширков (1988). Гл. ред. Прохоров. ur. Виртуальные частицы. 1. М.: Советская энциклопедия. 
  4. „Электромагнитное взаимодействие”. ФЭ. Pristupljeno 20. 7. 2009. 

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy