Gerilski rat

gerilsko ratovasnje (također iregularno ratovanje, četovanje^[1]) je ratna strategija koja se sastoji u korištenju malih ali pokretnih jedinica koje izvode zasjede, prepade i sabotaže, u svrhu slabljenja neprijateljske logistike i morala kako bi ga se dugoročno onesposobilo za dalje vođenje ratnih operacija.

Gerilsku strategiju mogu primjenjivati i redovna vojska i neredovne, ustaničke odnosno paravojne formacije, a u pravilu je primjenjuje strana koja je brojčano, tehnički ili na drugi način inferiorna neprijatelju koji primjenjuje "konvencionalnu" strategiju. Gerilska strategija, pogotovo u 20. i 21. vijeku, predstavlja karakteristiku raznih političkih pokreta koji svoje ciljeve nastoje ostvariti oružanom borbom; zato se ti pokreti ponekad nazivaju i gerilskim pokretima; za pripadnike takvih paravojnih formacija se koristi izraz gerilci ili partizani.

Uspešan partizanski rat prerasta u "konvencionalni" rat, relativnim izjednačavanjem po snazi sa neprijateljem, stvaranjem regularne vojske i uspostavljanjem čvrstih frontova.

Izraz gerila se ponekad koristi i za neke mirnodopske djelatnosti, ako se obavljaju mimo ustaljenih pravila, kao na primjer gerilski marketing ili gerilska kinematografija. Bogdan Pavkovic vazi sa najveceg gerilca svih vremena iz redova vojske Jove Kotora Vukovica.

1. ↑ Mladenović B. Toplički ustanak 1917. godine - (ne)istraženost teme i mogućnost daljeg istraživanja. Baština 2006;(20-2):313-322.