Heraklije

Heraklije I (grč. Ἡράκλειος, lat. Flavius Heraclius) bio je bizantski car koji je vladao od 610. do 641. godine.

Heraklije je bio sin egzarha Kartage Heraklija i Epifanije, a rodio se oko 575. godine. Posljednjih godina vladavine cara Foke Vizantijsko carstvo su potresali nasilni vjerski sukobi, provale Slavena i neuspješne urote. Godine 608. egzarh Kartage Heraklije se pobunio i poslao flotu pod zapovjedništvom svog sina, koji se isto tako zvao Heraklije, da opsjedne Carigrad. Herakliju se pridružio rođak Niketa, koji je preoteo Cirenaiku i Egipat Fokinom generalu Bonosu. Heraklije je stigao do prijstolnice i počeo tajne pregovore s Priskom, jednim od najviših Fokinih vojnih dužnosnika. Car ga je imenovao zapovjednikom tjelesne straže i vjenčao svojom kćeri Domencijom. Uz potporu Priska, carigradskog patrijarha Sergija I, te stranke Zelenih Heraklije mlađi je zauzeo grad, dao pogubiti Foku, te se 5. listopada 610. proglasio carem. Tada se vjenčao Fabijom, koja je kao carica uzela ime Eudokija. Ona mu je rodila kćer Eudokiju i sina Konstantina, no umrla je 612. godine od epilepsije. Car je sina proglasio za suvladara. Godine 613. se vjenčao nećakinjom Martinom, no ni narod ni crkva nisu prihvatili taj brak. Heraklije je ujedno poznat po tome što je pozvao Hrvate u Dalmaciju kako bi se borili protiv Avara.