Back Ахорват бызшәа Abkhazian Kroaties Afrikaans Kroatische Sprache ALS ክሮኤሽኛ Amharic Idioma croata AN Croatisc sprǣc ANG اللغة الكرواتية Arabic لغه كرواتى ARZ Idioma croata AST Хорват мацІ AV
| hrvatski | |
|---|---|
| Države | Hrvatska, BiH, Srbija (Vojvodina), Crna Gora |
| Regije | Jugoistočna Evropa ili Zapadni Balkan |
| Broj govornika | 5.5 milijona[1] |
| Jezična porodica | Indoevropski
|
| Službeni status | |
| Službeni |  Hrvatska BiH Crna Gora Gradišće (Austrija)  Caraşova u Županiji Caras-Severin (Rumunjska)Molise (Italija)  Vojvodina (Srbija) EU |
| Regulator | Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje |
| Jezični kodovi | |
| ISO 639-1 | hr |
| ISO 639-2 | hrv |
| ISO 639-3 | hrv |
| srpskohrvatske standardne varijante, dijalekti i govori |
|---|
|
policentrični srpskohrvatski standardni jezik usporedba srpskohrvatskih standardnih varijanti srpska varijanta · hrvatska varijanta · bosanska varijanta · crnogorska varijanta štokavski (ekavski · ijekavski · ikavski) kajkavski (ekavski · ikavski) čakavski (ikavski · ekavski · ijekavski) torlački (ekavski · našinski) užički · romanosrpski · bunjevački gradišćanskohrvatski · moliškoslavenski slavenosrpski |
Hrvatski jezik je standardizirana varijanta srpskohrvatskoga jezika kojom uglavnom govore Hrvati.[2][3][4][5][6] Službeni je jezik Hrvatske i jedan od službenih jezika Evropske unije. Hrvatski je takođe jedan od službenih jezika Bosne i Hercegovine i priznati manjinski jezik u Srbiji i susednim zemljama. Poput srpske, bosanske i crnogorske varijante, i hrvatska varijanta se temelji na štokavskom narječju.[7][8]
- ↑ Croatian: Ethnologue
- ↑ Dalby, David (1999). Linguasphere. 53-AAA-g. Srpski+Hrvatski, Serbo-Croatian. Linguasphere Observatory. str. 445.
- ↑ Benjamin W. Fortson IV (2010). Indo-European Language and Culture: An Introduction (2nd izd.). Blackwell. str. 431. »Because of their mutual intelligibility, Serbian, Croatian, and Bosnian are usually thought of as constituting one language called Serbo-Croatian.«
- ↑ Blažek, Václav. On the Internal Classification of Indo-European Languages: Survey. str. 15–16. Pristupljeno 2021-10-26.
- ↑ Šipka, Danko (2019). Lexical layers of identity: words, meaning, and culture in the Slavic languages. New York: Cambridge University Press. str. 206. DOI:10.1017/9781108685795. ISBN 978-953-313-086-6. LCCN 2018048005. OCLC 1061308790. »Serbo-Croatian, which features four ethnic variants: Serbian, Croatian, Bosnian, and Montenegrin«
- ↑ E.C. Hawkesworth (2006). „Serbian-Croatian-Bosnian Linguistic Complex”. Encyclopedia of Language and Linguistics (2nd izd.).
- ↑ Kordić, Snježana (2009). „Policentrični standardni jezik”. u: Badurina, Lada; Pranjković, Ivo; Silić, Josip. Jezični varijeteti i nacionalni identiteti. Zagreb: Disput. str. 88. ISBN 978-953-260-054-4. OCLC 437306433. SSRN 3438216. CROSBI 426269. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-04. Pristupljeno 7. 6. 2015. (ÖNB).
- ↑ Blum, Daniel (2002) (njemački). Sprache und Politik [Jezik i politika]. Beiträge zur Südasienforschung ; vol. 192. Würzburg: Ergon. str. 134. ISBN 3-89913-253-X. OCLC 51961066.