Hugues II od Jafe

Hugues II od Le Puiseta (ili Hugo II od Jafe) (o. 1106–1134) bio je križarski vitez i grof Jafe, koji je vladao od 1123. do 1132/34. i koji je digao neuspješni ustanak protiv jeruzalemskog kralja Fulka 1134.

Hugues je bio sin jafanskog grofa Huguesa I, od koga je naslijedio i matični posjed Le Puiset u Francuskoj. Oženio se za Emelotu (ili Emmu), nećaku jeruzalemskog patrijarha Arnulfa od Chocquesa, a bio je u rodbinskim vezama sa kraljicom Melisende, Fulkovom suprugom.

Razlozi zbog kojih je Hugues digao ustanak nisu poznati, ali izvori sugeriraju da je korijen imao u sukobu između Fulka i Melisende, pri čemu su Hugues i Melisende bili predmet špekulacija o preljubničkoj aferi. Prema navodima Vilima Tirskog je Huguesa njegov posinak Gautier I Grenier, gospodar Cezareje, na sastanku Haute Coura (kraljevskog vijeća) optužio za veleizadju i zavjeru protiv kralja. Hugues je osporio optužbe te je odlučeno da će se presuda donijeti temeljem sudskog dvoboja. Na zakazani dvoboj se Hugues, međutim, nije odazvao te je proglašen krivim in absentia.

Hugues se utvrdio u Jafi i sklopio savez sa Egipćanima iz grada Askalon. Međutim, Fulk je opsjeo grad i brzo ga pokorio nakon što su Hugueovi vazali - Balduin od Ramle i Barisan, komandant grada - prešli na kraljevu stranu. Hugues je zarobljen, ali je Fulk prema njemu iskazao milost. Kao kaznu za veleizdaju (u koju velika većina javnosti nije vjerovala) je odredio trogodišnje progonstvo.

Dok je u Jeruzalemu čekao brod za Francusku i bacao kocke na ulici, iznenada ga je napao i teško ozlijedio jedan bretonski vitez. Napadač je uhvaćen, ali na sudu je odbio odati motiv i naručitelja napada; kralj je presudio da mu se odrežu svi udovi, ali i jezik; ovo potonje je shvaćeno kao pokušaj da se ušutka neugodni svjedok. Hugues je uspio doći do Apulije gdje mu je utočište pružio Roger II od Sicilije, ali je ubrzo umro od ozljeda.