Imovinski cenzus

Imovinski cenzus
Ilustracija demonstracija iz 1848. za ukidanje imovinskog cenzusa

Imovinski cenzus (od latinskog census = popis, procjena imovine, koji se u Antičkom Rimu, periodičko provodio radi popisa i procjena imovine građana radi uvrštenja u porezne razrede.^[1]) je takav izborni sistem koji rezultira ograničenim biračkim pravom, jer glasati mogu samo oni koji imaju određena financijska sredstva, i to dokazati poreznim prijavama ili imovinom.^[2]

Prije uvođenja općeg biračkog prava, većina zemalja tražila je posebne kvalifikacije za svoje birače.^[3] U nekim sistemima, kao što je bio pruski sa podjelom stanovnika na tri klase, u kojem su naizgled svi imali po jedan glas, sistem je ipak protežirao bogatu manjinu, jer su sve tri klase birale isti broj zastupnika, tako da je glas 3 najsiromašnjije klase imao manju težinu.^[2]

Izborni cenzus se po njemačkim zemljama zadržao gotovo do 1918., dokad je još nekoliko država imalo tu klauzulu u svom izbornom zakonu.^[2]

1. ↑ „cenzus” (srpski). Hrvatski leksikon. Pristupljeno 01. 01. 2015. 
2. ↑ ^{2,0 2,1 2,2} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu enzy
3. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu brit