U sistemu rimskog prava, osobito je važan status osobe. Tako u klasičnom nauku rimskog prava, pravo o osobama se najprije izlaže, uzimajući u obzir kako upravo statusno pravni dio određuje daljnju mogućnost stjecanja drugih građanskih prava.
U ovom dijelu rimskoga prava najvažnija su pitanja:
- da li je osoba rob, slobodan ili pak oslobođenik;
- da li je osoba rimski građan, Latin ili peregrin te
- živi li osoba po sopstvenomu ili tuđem pravu.
Kako nema apstraknoga pojma pravnoga subjekta već postoji "čovjek", poslovna sposobnost se ne vezuje za pravnu, u Rimskom je pravu sasvim moguće da se osoba pojavi u jednom kontekstu kao stvar (npr. rob) a u drugome kao "subjekt prava" koji može sklapati pravni posao (actiones adiecticiae qualitatis)