Svojstva orbite | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Prosječni polumjer | 778,412,027 km 5.203 363 01 AU | ||||||
Opseg orbite | 4.888 Tm 32.675 AU | ||||||
Ekscentricitet | 0.048 392 66 | ||||||
Perihel | 740,742,598 km 4.951 558 43 AU | ||||||
Afel | 816,081,455 km 5.455 167 59 AU | ||||||
Ophodno vrijeme | 4335.3545 d 11.87 god | ||||||
Sinodički period | 398.86 d | ||||||
Prosječna orbitalna brzina | 13.050 km/s | ||||||
Nagib | 1.305 30° | ||||||
Broj prirodnih satelita | 67 | ||||||
Fizička svojstva | |||||||
Ekvatorski promjer | 142,984 km | ||||||
Polarni promjer | 133,709 km | ||||||
Spljoštenost | 0.064 87 | ||||||
Površina | 6.14 × 1010 km2 | ||||||
Volumen | 1.338 × 1015 km3 | ||||||
Masa | 1.899 × 1027 kg | ||||||
Srednja gustoća | 1.326 g/cm3 | ||||||
Gravitacijsko ubrzanje na ekvatoru | 23.12 m/s2 = 2.358 G | ||||||
Druga kozmička brzina | 59.54 km/s | ||||||
Period rotacije | 0.413 51 d (9 h 55.5 min) | ||||||
Brzina rotacije (na ekvatoru) | 12.6 km/s = 45,262.6 km/h | ||||||
Nagnutost osi | 3.13° | ||||||
Albedo | 0.52 | ||||||
Površinska temperatura |
| ||||||
Svojstva atmosfere | |||||||
Atmosferski tlak | 70 kPa | ||||||
Vodik | ~86% | ||||||
Helij | ~14% | ||||||
Metan | 0.1% | ||||||
Vodena para | 0.1% | ||||||
Dušik | 0.02% | ||||||
Etan | 0.0002% | ||||||
Fosfin | 0.0001% | ||||||
Vodikov sulfid | <0.0001% |
Jupiter (simbol: ) je planet s najvećim promjerom i najvećom masom u Sunčevu sustavu, peti po udaljenosti od Sunca (prosječna udaljenost mu je 778 milijuna kilometara); jednom obiđe Sunce za 11,862 godina. Masa mu je 318,4 puta veća od Zemljine, a gustoća mu je samo oko 1/4 gustoće Zemlje. Velik dio volumena tvori vodik, koji zbog velike mase i gravitacije Jupiter nije izgubio od postanka Sunčeva sustava (4,6 milijarde godina), kao što se zbilo s drugim planetima. Prema astronomskim ispitivanjima, podatcima te prema teorijskoj obradbi, Jupiter se sastoji od razmjerno malene silikatne jezgre, okružene dvama slojevima tekućega vodika; donji sloj, pod većim tlakom, ima metalna svojstva, to jest vodikovi su elektroni u slabo vezanom ili u slobodnom stanju; gornji je sloj tekući vodik u molekularnom stanju (H2). Iznad površine nalazi se atmosfera debljine oko 1000 km (1/70 polumjera planeta). U atmosferi je utvrđena prisutnost vodika, metana, helija, amonijaka, amonijeva hidrosulfida i smrznute vode. Pretpostavlja se da postoje i drugi spojevi (vodikov sulfid, različiti organski spojevi, kompleksni anorganski polimeri).
Jupiter se vrlo brzo vrti (rotira), što, uz njegov velik promjer, uzrokuje jake centrifugalne sile, pa je izrazito spljošten prema polovima; ekvatorski mu je promjer 142 800 km, a polarni samo 134 000 km. Atmosfera, koja se zbog njezine gustoće sa Zemlje jedino i vidi, raslojena je u pojase i zone. Rotacija mu je nejednolika: na ekvatoru jedan okret traje 9 h 50 min 30 s, a na 10° sjeverne ili južne širine 9 h 55 min 41 s. Jupiter ima oko 10 puta veće magnetsko polje od Zemlje. U njegovoj su atmosferi zamjetljive meteorološke i magnetske pojave slične onima na Zemlji, ali mnogo veće raširenosti i trajanja (na primjer oluje slične tropskim ciklonima). Do sada je otkriveno 67 Jupiterovih satelita, a četiri najveća otkrio je Galileo Galilei (do 1610.; galilejanski mjeseci). Dva najveća, Ganimed i Kalista, veći su od planeta Merkura. Potom slijede Ija i Europa, približno veličine Mjeseca.
Motrenja pomrčine Jupiterovih satelita služila su u pomorstvu za određivanje položaja broda, zemljopisne dužine, u doba kada nije bilo pouzdanih kronometara ni radiosignala. Na temelju neravnomjernosti u pojavama pomrčina satelita, s obzirom na njihovu udaljenost od Zemlje, izračunao je Ole Rømer prvi put brzinu svjetlosti. Jupiterovi prsteni sastoje se od čestica mikroskopske veličine. Prošireni Halo prsten udaljen je od središta planeta 1,40 do 1,72 Jupiterovog polumjera, najsjajniji Glavni prsten na udaljenosti je od 1,72 do 1,81 polumjera, a rijetki Paučinasti (engl.: Gossamer Ring) prsten udaljen je 1,81 do 3 polumjera. [1] Jupiter je četvrto najsjajnije nebesko tijelo, nakon Sunca, Mjeseca i Venere (prividna magnituda). Jupiter ima 2,5 puta veću masu od ukupne mase ostalih sedam planeta u Sunčevom sustavu i 71% od svekolike planetske mase u Sunčevu sustavu.
Jupiter je dobio ime po vrhovnom bogu starih Rimljana, kojeg su Grci zvali Zeus. Vidi Jupiter. Po uzoru na stara češka imena planeta, kajkavci su jedno vrijeme upotrebljavali ime Kraljomoć (Kralyomoch po starom kajkavskom pravopisu). [2]