Karlo Valois

Karlo Valois ( 12. ožujka 1270. - 16. prosinca 1325. ), grof Valoisa i titularni Latinski Car .

Kako je bio drugorođeni sin francuskog kralja Filipa III. njegova sudbina u Francuskoj je bila očekivanje smrti svog brata kralja Filipa IV.. Kako bi osigurao mlađe sinove otac je njemu i Luju dodjelio vlastite grofovije sa sigurnim izvorom prihoda. Karlo tako dobiva Valois čije će ime proslaviti njegovi potomci.

Bez obzira na osiguranu budućnost ovaj grof je bio iznimno ambciozan i nije se mirio s svojom sudbinom. Kao potomak kraljeva Aragona ,Ugarske ( po majčinoj strani ) i kraljeva Francuske Karlo je smatrao da zaslužuje kraljevski položaj po svaku cijenu. Kada mu početkom XIV. stoljeća postaje jasno da svoju ambiciju neće moći ostvarit u zapadnoj Europi, on se okreće istoku. Nakon smrti svoje prve žene, on se ženi 1302. godine za caricu Latinskog carstva koja živi u izbjeglištvu. Tim vjenčanjem on postaje car Latinskog Carstva koje tada već 40 godina ne postoji.

Neočekivani razvoj događaja nakon smrti Filipa IV.. u Francuskoj navodi ga da posljednje godine života provede s nadom u dobijanje francuske krune. Kada su mu dva nećaka Luj X. i Filip V.. umrli bez djece on postaje prestolonasljednik Francuske.

Na tom položaju Karlo Valois i umire prepuštajući položaj prestolonasljednika svom sinu Filipu VI. koji će 30 mjeseci kasnije postati kralj Francuske.

Finalna tragedija Karla se događa nakon njegove smrti. Nakon što mu je sin Filip postao kralj, engleski kralj Edvard III.. mu se morao pokloniti kao vazal za svoje posjede unutar Francuske države. On će to odbiti jer se "sin kralja nikad neće poklonit sinu grofa" ( što je Filip VI. bio )!!

To će postati jedan od službenih razloga početka stogodišnjeg rata između Engleske i Francuske.

Svoju titulu cara Latinskog Carstva on prepušta kćerki Katarini.

Karlo Valois na Wikimedijinoj ostavi