Kasije Dion

Dion Kasije Kokejan (Grčki: Δίων ὁ Κάσσιος) (o. 155.-o. 235.), autor je Rimske povijesti (Ρομαικε ιστοριa) u 80 knjiga u kojoj je nakon 22 godine proučavanja opisao događaje od Enejina dolaska u Italiju do smrti cara Septimija Severa.

Prvih četrdeset knjiga obuhvaćalo je razdoblje do Cezara i Pompeja, sljedećih dvadeset do Klaudijeve smrti, a posljednjih dvadeset do smrti Septimija Severa. Od tog je djela do nas stigao tek manji dio u sačuvanim knjigama XXXVI.-LX s manjim lakunama, te veći ostatci LXXIX. i LXXX. knjige. U sačuvanim knjigama opisano je razdoblje kraja Rimske republike i početka Rimskog carstva. Srećom, od knjiga LXI.-LXXX. sačuvani su sažeti prikazi bizantskog redovnika Ksifilina iz XI. st., te izvatci kod Zonare (XII. st.).

Dion Kasije Kokejan je bio sin rimskog senatora Kasija Apronianusa. Rodio se u maloazijskom gradu Nikeji u pokrajini Bitiniji. Bizantska tradicija smatra da je Dionova majka bila kćerka ili sestra grčkog povjesničara, oratora, i filozofa Diona Krisostoma, iako je to kasnije osporavano. Iako rimski građanin, bio je podrijetlom Grk i pisao je grčkim jezikom.

Unatoč određenim zamjerkama Dionovu stilu, ono što je od njegova djela došlo do nas predstavlja izrazito vrijedan izvor za povijest carskog doba.