Konfucijanizam

Konfučijanstvo ili konfucijanstvo,^[1][2] kineski: 儒家, Pin-jin: Rújiā /Žu-đija/ (bukv. Škola učenjaka) je etički i filozofski sistem utemeljen na učenjima Konfučija (551-479. godine pne.).^[3][4]

Razvijao se u Kini u periodu zaraćenih država, da bi bio zabranjen za vrijeme dinastije Qin. Za vrijeme dinastije Han postao je službena ideologija Kineskog Carstva i ostao temeljem organizacije svih oblika kineskog javnog života do 20. vijeka kada su nastojali suzbiti vladajući komunisti. U posljednje vrijeme se postupno legalizira u NR Kini.

Uz Kinu, među države pod snažnim utjecajem konfucijanizma spadaju Koreja, Japan, Singapur, Tajvan i Vijetnam.

Konfucijanizam u modernom obliku je pod snažnim utjecajem budizma i taoizma, te se naziva neo-konfucijanizam.

Najvazniji sveti spis konfucijanizma su Konfucijeva djela Pet klasika (Knjiga promjena, Knjiga pjesama, Knjiga povijesti, Anali proljeca i jeseni, Knjiga obreda.)

1. ↑ Yang, Fenggang; Tamney, Joseph (2011). Confucianism and Spiritual Traditions in Modern China and Beyond. BRILL. str. 132. ISBN 978-90-04-21569-6. 
2. ↑ Slote, Michael (2009). Essays on the History of Ethics. Oxford University Press. str. 53. ISBN 978-0-19-974152-6. 
3. ↑ Yong Chen (8 November 2012). Confucianism as Religion: Controversies and Consequences. BRILL. str. 9. ISBN 90-04-24373-9. 
4. ↑ Steven Engler; Gregory Price Grieve (1 January 2005). Historicizing "Tradition" in the Study of Religion. Walter de Gruyter. str. 23. ISBN 978-3-11-090140-5.