Kralj Arthur

Za ostala značenja, vidi Kralj Arthur (razvrstavanje).

Kralj Arthur
Kralj Arthur na tapiseriji nastaloj oko 1385.

Kralj Arthur također znan i kao Arthur ili Arthur Pendragon bio je legendarni kralj Brita i lider Vitezova Okruglog stola. Ne zna se kako su ove legende nastale, kao i to da li se lik Arthura bazira na stvarnoj historijskoj ličnosti. Ono što je manje više sigurno da je legenda vjerojatno nastala ili u Walesu ili u onim dijelovima sjeverne Britanije koje su naseljavali britski govornici keltskog.^[1]

Stvarni Arthur je vjerojatno bio Britski vojskovođa koji je na neko vrijeme otklonio Anglosaksonsku invaziju Britanije. U legendi postaje veliki kralj, osvajač desetak područja; vladar fantastičnog carstva Camelot, osnivač Okruglog stola i bastion pravde u svijetu u kom vlada sirova sila. Glave su mu došli ljudi koji su mu bili najbliži, žena Guinevere, najbolji vitez Lancelot, nećak Gawain, sestra, Morgan i sin Mordred, koji je uzurpirao tron i od čije je ruke poginuo u Bitci kod Camlanna. Ipak u legendi on još uvijek živi na otoku Avalonu, odakle će se vratiti da ponovno povede svoj narod.^[2]

Po legendi Arthur je bio sin Uthera Pendragona i Igraine od Cornwalla. U keltskim pričama kao što je ona o Culhwchu i Olwenu, Arthur je gotovo mitski lik. U ranijim kronikama pisanim na latinskom oslikan je kao vojskovođa - dux bellorum. U kasnijim romantičnim pričama predstavljen je kao kralj i car. Jedno od pitanja koje je okupiralo sve one koji su proučavali lik kralja Arthura, dali je postojao kao stvarna historijska ličnost ?. Rasprave o tom pitanju rasplamsale su se za renesanse kad je Arthurova historičnost bila snažno branjena, dijelom i zato što su tudorovski monarsi pratili svoju genealogiju sve do Arthura i koristili tu vezu kao opravdanje za svoju vladavinu.^[3]

Moderna historiografija generalno pretpostavlja da je kao baza za tu legendu, postojala neka stvarna ličnost, iako naravno ne kao kralj okružen svitom vitezova u sjajnim oklopima. Ako je doista postojao kao historijska ličnost, jasno je da se radilo o ratniku koji je stekao slavu u bitkama protiv Anglosaskih osvajača, vođenih krajem 5. vijek i početkom 6. vijeka. Budući da ne postoji konačan dokaz za ili protiv stvarnog historijskog Arthura, za pretpostaviti je da će se polemika nastaviti.

Ali ono što je neupitno je da je legenda o njemu izvršila veliki utjecaj na književnost, umjetnost, muziku i društvo od srednjeg vijeka do danas.^[3]

Pretpostavke da je historijski Arthur vodio velški otpor protiv invazije Zapadnih Saksonaca iz doline srednje Temze baziraju se na spajanju podataka iz djela dvaju ranih pisaca, svećenika Gildasa i historičara Nenija, te na Annales Cambriae s kraja 10. vijeka.^[1] U djelu Historia Brittonum iz 9. vijeka, koje se tradicionalno pripisuje Neniju, navedeno je 12 bitaka koje je Arthur vodio protiv Anglosasa, i njegova konačna pobjeda u Bitci kod Mons Badonicusa. Međutim upravo se za dio tog djela u kom se priča o Arthuru, ne navodi izvor, pa se pretpostavlja da se autor oslonio na neki raniji ep.I Annales Cambriae također spominje Arthurovu pobjedu kod Mons Badonicusa i smješta je u 516., navodi se i Bitka kod Camlanna iz 537. u kojoj su zajedno poginuli Arthur i Mordred. U Gildasovoj De Excidio et Conquestu Britanniae (sredina 6. vijeka) govori se da se Bitka kod Mons Badonicusa odigrala oko 500. ali se ne povezuje s Arthurom.^[1]

Rana velška literatura brzo je pretvorila Arthura u mitskog kralja koji čini čuda. Romantične legende iz 12. vijeka o Culhwchu i Olwenu povezuju ga sa drugim junacima velške mitologije, ta koncepcija Arthura kao lidera herojskih boraca, bez sumnje je kasnije dovela do ideje Arthurova dvora i Vitezova Okruglog stola.^[1]

1. ↑ ^{1,0 1,1 1,2 1,3} „King Arthur, legendary king of Britain” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 29. 11. 2017. 
2. ↑ „King Arthur” (engleski). Nightbringer. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-01. Pristupljeno 29. 11. 2017. 
3. ↑ ^{3,0 3,1} Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu art