Manastir (grč. monasterion (μοναστήριον): kuća monaha, pustinjakova ćelija, prema monastein: živjeti sam, od monos), u istočnom hrišćanstvu, zajednička nastamba u kojoj, prema utvrđenim pravilima, žive monasi ili monahinje; u užem riječi pravoslavni samostan, crkva sa zgradama. Duhovno i kulturno središte istočnog hrišćanskog svijeta.
Načinom gradnje može biti pećinski, skitski (šatorski) i zidani (lavra).
Prvi cenobitski manastiri (život u zajednici) nastali su u IV. stoljeću.
U srednjem vijeku nastali su mnogobrojni monumentalni manastiri u Makedoniji (Nerezi), Srbiji (Dečani), Bugarskoj (Rilski manastir) i Rusiji (Kirilo-bjelozerski manastir).