Back ميليسندا Arabic ميليسندا ARZ Мелисенда Йерусалимска Bulgarian Melisenda Breton Melisenda de Jerusalem Catalan Melisenda Jeruzalémská Czech Melisende af Jerusalem Danish Melisende (Jerusalem) German Μελισσάνθη της Ιερουσαλήμ Greek Melisende, Queen of Jerusalem English
| Melisende | |
|---|---|
| |
| Vladavina | 1131–1153 |
| Prethodnik | Baldwin II |
| Nasljednik | Balduin III |
| Regent | Fulk Balduin III |
| Suprug/a | Fulk |
| Potomstvo | Balduin III od Jeruzalema Amalrik I od Jeruzalema |
| Otac | Balduin II od Jeruzalema |
| Majka | Morphia od Melitene |
| Rođen/a | 1105 Edesa |
| Umro/la | 11. septembar 1161. (dob: 55–56) Jeruzalem |
| Religija | rimokatoličanstvo |
Melisende (Melisenda; 1105 – 11. septembar 1161) bila je kraljica Jeruzalema od 1131. do 1153. godine, te regent za svog sina od 1153. do 1161.
Rodila se kao kćer grofa Balduina od Edese i armenske princeze Morphije od Melitene. U vrijeme rođenja joj je otac bio u seldžučkom zarobljeništvu, gdje je pao za vrijeme bitke kod Harrana. Otac joj je iz zarobljeništva otkupljen 1108. Melisende je u Edesi boravila prvih 13 godina života, sve dok joj otac 1118. nije okrunjen za jeruzalemskog kralja. Tada je stekla status prijestonasljednice te, s obzirom na prestiž svoje lokacije, jedna od najpoželjnijih udavača feudalne Evrope.
Nastojeći se povezati sa francuskim kraljem Louisem VI, otac je prihvatio njegov prijedlog da Melisendu uda za moćnog francuskog feudalca Fulka V od Anjoua. Dugim i mučnim pregovorima je, pak, uspio ishoditi da Fulk nakon dolaska u Jeruzalem neće preuzeti neposrednu vlast od Melisende. Nakon sklapanja braka je Melisende mužu rodila sina Balduina.
Nakon smrti Balduina II su Melisende i Fulk vladali zajedno, ali je ta vladavina bila obilježena stalnim borbama i dvorskim spletkama. Fulk je svoju suprugu 1134. optužio za preljub, odnosno sa aferu sa Hugom II od Jaffe. Nakon kraćeg oružanog sukoba Melisende je svog muža uspjela svrgnuti dvorskim pučem, ali se 1136. s njime pomirila i rodila mu sina Amalrika. Nakon muževe smrti je 1144. zavladala sama.
Za vrijeme njene vladavine su muslimani zauzeli Edesu, što ju je potaklo da papi u Rim pošalje poziv u pomoć, koji je doveo do Drugog križarskog rata, završenog kršćanskim neuspjehom. Između 1150. i 1152. se sa sinom Balduinom borila za vlast, ali su se na kraju pomirili. Umrla je, po svemu sudeći od posljedica moždanog udara 1161.