Mencije 孟]子 | |
---|---|
Drevna filozofija | |
Kineska filozofija | |
Rođenje | 372. pne. |
Smrt | 289. pne. |
Filozofija | |
Škola/Tradicija | Konfucijanizam |
Glavni interesi | Etika, društvena filozofija, politička filozofija |
Znamenite ideje | |
Inspiracija | |
Od | |
Na
|
Ime predaka (姓): | Ji (kineski: 姬; Pinyin: Jī) |
Ime klana (氏): | Meng (Ch: 孟; Py: Mèng)[1] |
Osobno ime (名): | Ke (Ch: 軻; Py: Kē) |
Kurtoazno ime (字): | nepoznato[2] |
Posthumno ime (謚): | Gospodar Meng Drugi mudrac[3] (Ch: 亞聖孟子; Py: Yàshèng Mèngzǐ) |
Stilizirano: | 子; Py: Mèngzǐ) |
Mencije (kineski: 孟子; Zhuyin/Bopomofo: ㄇㄥˋ ㄗ˙; Hanyu Pinyin: Mèng Zǐ; Wade-Giles: Meng Tzu), najprihvaćeniji datumni: 372 – 289. pne.; osrtali mogući datumi: 385 – 303/302. pne.) bio je kineski filozof za koga se drži da je bio najveći konfucijanac iza samog Konfucija.
Njegova su djela pisana kao dijalozi (u 7 knjiga), a u njima polemizira s utopističkim elementima u učenju Mo-tija, kao i sa skeptičko-hedonističkim nazorima realističke inačice konfucijanizma. Konfucijevu, u biti, aristokratsko-konzervativnu teoriju, po kojoj se vrlina stječe poglavito dobrim odgojem i održavanjem harmoničkih formi u ophođenju i razvijanju lijepih umjetnosti, zamijenio je mnogo širom socijalno-etičkom tezom, prema kojoj su svi ljudi po prirodi dobri, a jedino ih težnja za imovinom skreće s pravog puta.
Mencije je u središte svoje filozofije stavio ljudsku prirodu: po Konfuciju, svi ljudi imaju izvorno jednaku narav; po Mencijevoj interpretaciji, ta je izvorna narav dobra. U konfucijanskoj etici sistematizirao je četiri glavne vrline: ljubav, pravednost, moralnost i mudrost. Autorom je poznate izrjeke o tome kako svi ljudi imaju izvorno istu narav - "koja ne može podnijeti da vidi patnju drugih". Ta tvrdnja čini okosnicu idealističkoga konfucijanizma.