Mezija (grčki: Μοισία, bugarski: Мизия, rumunjski: Moesia, makedonski: Мизија) povijesna je pokrajina i rimska provincija koja se nalazila na teritoriju današnje Srbije, Bugarske i Rumunjske duž južne obale rijeke Dunava.
U antičkim geografskim izvorima, granica Mezije sa juga bile su planine Balkan (Haemus) i Šarplanina (Scardus, Scordus, Scodrus), na zapadu rijeka Drina (Drinus), na sjeveru je to bila rijeka Dunav a sa istoka je to bilo Crno more (Euxine). Na prostoru antičke Mezije živjela su Tračka, Dačka i Ilirska plemena.
Ovaj prostor dobio je ime po Mezima, tračko-dačanskom plemenu koje je živjelo na ovim prostorima prije rimskog zauzeća 75. pne. 6. godine je i službeno postala rimska provincija.
Provinciju Meziju reorganizirao je osobno rimski car Domicijan godine 87., podijelivši je u dvije provincije: Moesia Superior - Gornja Mezija, (mislivši pritom na krajeve gore od rijeke) i Moesia Inferior - Donja Mezija, (od ušća Dunava uzvodno), za vrijeme Dominicijanovog Dačkog rata (nakon što su Dačani probili granice na Dunavu 86. - 87.)