Mezopotamija ili Mesopotamija, ponekad nazivana Međurječje (ijek.) ili Međurečje (ek.) (grč. Μεσοποταμία [Mesopotamía], prijevod od stperz. Miyanrudan – "Zemlja između dvije rijeke" ili aram. naziva Beth-Nahrin "Kuća dviju rijeka"), je područje jugozapadne Azije.[1][2][3][4][5] Znanstveno rečeno, Mezopotamija obuhvaća aluvijsku ravnicu između rijeka Tigrisa i Eufrata, u Iraku i Siriji. Međutim, smatra se da izraz također potpuno obuhvaća riječne ravnice, te okolna nizinska područja čije granice čine Arapsku pustinju na zapadu i jugu, Perzijski zaljev prema jugu, te planine Zagros i Kavkaz prema sjeveru. Mezopotamija je jedna od najvažnijih područja u povijesti čovječanstva. Mnoge stare civilizacije su se tu razvile, kao npr. Sumer, Babilon, Asirija, Akad, itd. Neki od najranijih primjera pisanja u svijetu su pronađeni u ovoj regiji, a tu su nastali i prvi gradovi. Zbog svega ovoga, Mezopotamija je poznata kao "kolijevka civilizacije". Mezopotamijsko područje je u razdoblju od 4000. pne. do 1000. pne. dalo značajnu civilizaciju u kojoj su se izmjenjivali razni narodi: Sumerani, Akađani, Asirci (na sjeveru) i Babilonci (na jugu). Nalazišta ovih kultura su u današnjoj Siriji i Iraku.
Zajednička karakteristika naroda Mezopotamije je uporaba najstarijeg klinastog pisma kojeg su oni i izmislili. Sumeri su prvi tvorci ove visoko razvijene kulture, a Akađani oko 3000. pne., a potom Babilonci i Asirci nastavljaju i razvijaju sumersku kulturu. Zapravo, bez obzira koji se narod mijenja u vladavini ovim prostorima, kultura ostaje skoro nepromijenjena – zato govorimo o jedinstvenoj mezopotamskoj kulturi. U 6. v. pne. Perzijanci predvođeni Kirom Velikim osvajaju Babilon te se nakon toga na ovom području razvija perzijska država, koja utječe na ove prostore i nakon 330. pne. kada ih osvaja Aleksandar Veliki, sve do prodora Arapa i Islama kada ovi prostori postaju dio kalifata.