Monroeova doktrina

Američki predsjednik James Monroe

Državni tajnik John Quincy Adams, autor Monroeove doktrine

Monroeova doktrina je naziv za vanjskopolitički program Sjedinjenih Američkih Država predstavljen 2. prosinca 1823. godine. Doktrina navodi kako će svaki daljnji pokušaj europskih nacija da koloniziraju ili interveniraju u zemljama Sjeverne i Južne Amerike biti smatran činom agresije i zahtijevati intervenciju Sjedinjenih Država. Istovremeno, doktrina je navodila kako se Sjedinjene Države neće uplitati u već postojeće europske kolonije niti sudjelovati u internim problemima europskih država. Doktrina je donesena u vrijeme kada su gotovo sve latinoameričke kolonije Španjolske i Portugala bilo stekle, bilo se nalazile na pragu sticanja nezavisnosti od Španjolskog i Portugalskog Imperija; Peru je nezavisnost konsolidirao 1824. godine, a Bolivija će nezavisnost steći 1825. godine, što je značilo da su pod španjolskom upravom ostale samo Kuba i Portoriko. Sjedinjene su Države, radeći u dogovoru s Britanijom, željele spriječiti daljnji dolazak europskih sila.^[1]

Tadašnji američki predsjednik James Monroe doktrinu je predstavio tokom sedmog godišnjeg govora o stanju Unije u Kongresu. Sam naziv, "Monroeova doktrina", skovan je 1850. godine,^[2] unatoč činjenici da je stvarni tvorac doktrine bio državni tajnik John Quincy Adams. Do kraja XIX. vijeka, Monreova doktrina se smatrala definirajućim momentom u vanjskoj politici Sjedinjenih Država, a ujedno je bila i jedan od najdugovječnijih stupova iste. Mnogi kasniji državnici i predsjednici pozivat će se na ovu doktrinu, među kojima Theodore Roosevelt, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson, Ronald Reagan i drugi.

Namjera i utjecaj Monroeove doktrine ostali su na snazi, uz tek manje varijacije, više od jednog stoljeća. Primarni cilj doktrine bilo je oslobađanje Latinske Amerike straha od europske intervencije i izbjagavanje situacija u kojima bi Novi svijet postao bojno polje za zemlje Staroga svijeta, a sve kako bi Sjedinjene Države nesmetano mogle širiti vlastiti utjecaj. Doktrina je tvrdila kako bi Stari i Novi svijet trebale ostati distinktno različite utjecajne sfere upravo zato što su sastavljne od potpuno odvojenih i nezavisnih nacija. Ipak, zemlje Latinske Amerike s vremenom su počele prezirati doktrinu zbog njezina naglašenog intervencionizma i suptilnog imperijalizma, a 2013. godine, američki državni tajnik John Kerry objavio je kako je "era Monroeove doktrine završena".^[3]

1. ↑ Herring, George C., From Colony to Superpower: U.S. Foreign Relations Since 1776, (2008) pp. 153-155
2. ↑ "Monroe Doctrine, Oxford English Dictionary, 3rd. Edition (2002).
3. ↑ John Kerry, Remarks on U.S. Policy in the Western Hemisphere (accessed 20 Nov. 2013).