Opsada Sarajeva

Opsada Sarajeva
Dio rata u Bosni i Hercegovini
Epizode iz opsade Sarajeva
Datum 5. IV 1992. - 29. II 1996.[1] Lokacija Sarajevo, Bosna i Hercegovina Ishod Daytonski sporazum, povlačenje srpskih snaga, kraj opsade.
Sukobljeni
Bosna i Hercegovina NATO(od 1995.)[1]	JNA (1992.) Republika Srpska SR Jugoslavija Republika Srbija
Vođe
Alija Izetbegović Hakija Turajlić † Sefer Halilović Rasim Delić Jovan Divjak Enver Hadžihasanović Mustafa Hajrulahović Vahid Karavelić Nedžad Ajnadžić Zaim Imamović † Ismet Bajramović Ramiz Delalić Jusuf Prazina † Mušan Topalović † Ramiz Salčin † Vladimir Šaf	Slobodan Milošević Milutin Kukanjac (III-VII 1992.) Momčilo Perišić Radovan Karadžić Ratko Mladić Tomislav Šipčić (VII-IX 1992) Stanislav Galić (IX 1992 - VIII 1994) Dragomir Milošević (VIII 1994 - II 1996)
Vojne snage
25.000-70.000[2]	13.000-18.000[3]
Posljedice
ARBiH 6.110 poginulih vojnika[4] HVO 67 poginulih vojnika[4]	JNA-VRS 2.229 poginulih vojnika[4]
5.604 poginulih civila[4]

Opsada Sarajeva bila je jedna od najdužih opsada u povijesti modernog ratovanja i najduža opsada jednog glavnog grada ikada.^[1] Trajala je 44 mjeseca, od 5. travnja 1992.^[5] do 29. veljače 1996. godine,^[1][6] što je tri puta duže od opsade Staljingrada,^[7] a u prosjeku je 329 projektila ispaljivano na grad dnevno.^[8] Ukupno je ispaljeno oko 50.000 tona artiljerijskih projektila na grad.^[9] Sukobljene strane u sukobu bile su Vojska Republike Srpske, koja je sa 18.000 rezervista opkolila grad,^[10] i Armija Republike Bosne i Hercegovine i Hrvatsko vijeće obrane koje su branile grad, kao i raznorazne paravojne formacije s obje strane.^[11][12] Tijekom opsade, grad je bio gotovo potpuno odsječen od ostatka države te je nastala nestašica hrane, električne struje, plina, lijekova i vode, tako da su Sarajlije znale ići do rijeke Miljacka radi napajanja, gdje su često bili izloženi vatri snajpera.^[13]

Ujedinjeni narodi su tijekom tog razdoblja konvojima snabdijevali Sarajlije hranom, lijekovima i gorivom za generatore u bolnicama, jedinom pekarom tada u gradu te središnjom pumpom za vodu.^[14] Prema Istraživačko dokumentacijskom centru (IDC), opsada u Sarajevu je uzrokovala 14.011 žrtava, od čega je 7.808 ljudi umrlo 1992. a 3.392 1993. godine, čime je to najveće stratište rata po ljudskim gubicima.^[4] Doktori glavne bolnice u gradu su javili da su primali pet do petnaest ranjenih žrtava snajpera dnevno.^[15]

Opsadu grada je izvodila Vojska Republike Srpske, uz vojnu, logističku, obavještajnu i tehničku podršku SR Jugoslavije. Od početka opsade, JNA, srpski pobunjenici i paravojne formacije su bile pod pod organizacijom i komandom srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića.^[16][17] Zbog uloge u opsadi Sarajeva i ratu u BiH, SRJ je bila pod međunarodnim sankcijama UN u periodu 1992-1996.

Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (MKSJ) osudio je tri srpska zapovjednika zbog opsade: to su Stanislav Galić, Dragomir Milošević i Radovan Karadžić. Momčilo Perišić je prvostepeno osuđen na 27 godina, ali je drugostepeno oslobođen krivice. Slobodan Milošević, optužen kao vođa udruženog zločinačkog poduhvata, je umro tokom suđenja.

1. ↑ ^{1,0 1,1 1,2 1,3} „1996: Siege of Sarajevo is lifted”. BBC News. 2006. Pristupljeno 29. kolovoza 2010. 
2. ↑ UN-ov izvještaj VI, paragraf 29
3. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu MKSJ201
4. ↑ ^{4,0 4,1 4,2 4,3 4,4} „Rezultati istraživanja "Ljudski gubici '91-'95" (Sarajevo)”. Istraživačko dokumentacijski centar (IDC). 2007. Arhivirano iz originala na datum 2009-11-08. Pristupljeno 29. kolovoza 2010. 
5. ↑ Goldstein 1996., 5. IV 1992.
6. ↑ Kit R. Roane (01. 03. 1996.). „As Sarajevo Declares Siege Over, Serbs Still Pack”. New York Times. Pristupljeno 29. 08. 2010. 
7. ↑ Burke, Spencer. „Sarajevo Rose”. The Harvard Advocate. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-03. Pristupljeno 9. travnja 2012. 
8. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu UNCOE
9. ↑ "20 godina od opsade Sarajeva", Večernji list, 7. travnja 2012., str 24.
10. ↑ Strange, Hannah (12. prosinca 2007). „Serb general Dragomir Milosevic convicted over Sarajevo siege”. The Times. Pristupljeno 10-05-2010. 
11. ↑ „Trying To Lift the Siege of Sarajevo”. Time Magazine. 22. 06. 1992.. Arhivirano iz originala na datum 2010-09-02. Pristupljeno 29. 08. 2010. 
12. ↑ „Fog Brings Lull in Serbian Shelling of Sarajevo”. New York Times. 05. 12. 1993.. Pristupljeno 29. 08. 2010. 
13. ↑ Chuck Sudetic (10. 01. 1994.). „Small Miracle in a Siege: Safe Water for Sarajevo”. New York Times. Pristupljeno 29. 08. 2010. 
14. ↑ John F. Burns (17. 08. 1993.). „A Siege by Any Other Name Would Be as Painful”. New York Times. Pristupljeno 29. 08. 2010. 
15. ↑ UN-ov izvještaj VI, paragraf 240
16. ↑ „Weighing the Evidence”. Human Rights Watch. 13 December 2006. Pristupljeno 18 November 2010. 
17. ↑ „Resolution 47/121, 91st plenary meeting, The situation in Bosnia and Herzegovina”. United Nations General Assembly. 18 December 1992. Pristupljeno 23 April 2011. »Gravely concerned about the deterioration of the situation in the Republic of Bosnia and Herzegovina owing to intensified aggressive acts by the Serbian and Montenegrin forces to acquire more territories by force, characterized by a consistent pattern of unacceptable and systematic violations of human rights, a burgeoning refugee population resulting from mass expulsions of defenceless civilians from their homes and the existence in Serbian and Montenegrin controlled areas of concentration camps and detention centres, in pursuit of the abhorrent policy of "ethnic cleansing", considered a form of genocide. Strongly condemning Serbia and Montenegro and their surrogates in the Republic of Bosnia and Herzegovina for their continued non-compliance with all relevant United Nations resolutions, Deeply regretting that the sanctions imposed by the Security Council have not had the desired effect of halting the aggressive acts by Serbian and Montenegrin irregular forces and the direct and indirect support of the Yugoslav People's Army for the aggressive acts in the Republic of Bosnia and Herzegovina.«