Ostracizam ili ostrakizam (grčki: οστρακισμός ostrakismos) bila je procedura kojom se za vrijeme atenske demokracije moglo uvaženog građanina protjerati iz grada-države Atene na rok od deset godina. Dok je u nekim slučajevima ostracizam bio posljedica nepopularnosti njegove žrtve, često se koristio i kao preventivna mjera. Tako je njegova svrha bila i nastojanje da se spriječi potencijalno nasilni sukob dvojice političara (privremenim uklanjanjem sa scene), odnosno preventivno uklanjanje osobe koja se smatrala opasnošću po državu, kao što su potencijalni tirani.f Ostracizam je po svojoj karakteristici bio politički, a ne pravosudni proces. Nije postojalo ništa nalik na optužnicu ili suđenje, a sam ostracizam nije predstavljao kaznenu sankciju; umjesto toga je predstavljao tek nalog osobi da na deset godina napusti Atenu.
Žrtve ostracizma tako nisu gubile pravo na imovinu te bi često pri povratku u Atenu ponovno postajali ugledni građani. Zakonodavac Klisten je u IV stoljeću pr. Krista uveo ostrakizam.
Riječ ostracizam se danas koristi kao sinonim za društveno odbacivanje.