Palamedes | |
---|---|
Palamedes (ili Palomedes, Palomides, Palamede i Palomydes) je ime jednog od manje važnih viteza Okruglog stola iz legende o Kralju Arthuru.[1]
Njegov lik se prvi put u literaturi pojavljuje u 13. vijeku. Ono što je neobično je da je on bio porijeklom Saracen, dakle nekršten, pa iako je odrastao bez kršćanskog naukovanja, ponašao se kao pravi kršćanin u srcu. Idealni dvorski ljubavnik koji nikad ne postiže svoje želje, lik vječnog viteza u potrazi za čudovištem Glatisantom.[1]
Palamedesa je njegova bezumna ljubav prema Izoldi dovodila do čestih sukoba sa Tristanom. On se kao vitez na turniru borio sa Tristanom za naklonost princeze Izolde, ali je izgubio. Tristan ga je poštedio, ali mu je zabranio na godinu dana da nosi oružje, kao i to da se udvara Izoldi. Nakon Izoldinog vjenčanja za Kralja Marka, Palamedes spašava Izoldinu sluškinju Brangaine, pridružuje se Okruglom stolu i sudjeluje na brojnim turnirima u kojima se i nadalje bori sa Tristanom. Njihovi dueli se obično odgađaju ili završavaju bez jasnog pobjednika. Palamedes i Tristan se na kraju pomire, ali dijele odnos ljubavi i mržnje kroz ostatak priče.
Izgleda da je lik Palomedesa stvario autor starofrancuske poeme Tristan, koji je sam sebe zvao Luce del Gast. On je svoj ciklus pjesama započeo oko 1230. ili 1235., i dovršio negdje poslije 1240., ali postoji mogućnost da je pravi autor bio onaj koji se potpisivao kao Hélie de Boron.[1]