Patrice de Mac Mahon

Patrice de Mac Mahon
3. predsjednik Francuske 2. predsjednik Treće Republike Koprinc Andore
Mandat 24. svibnja 1873. – 30. siječnja 1879.
Prethodnik	Adolphe Thiers
Nasljednik	Jules Armand Dufaure (v.d.)
Rođenje	13. lipnja 1808. Sully, Francuska
Smrt	17. listopada 1893. Montcresson, Francuska
Politička stranka	Klub legitimista
Supružnik	Élisabeth de Mac Mahon

Maréchal Marie Edme Patrice Maurice de Mac Mahon, 1. vojvoda od Magente (Sully, 13. lipnja 1808. – Montcresson, 17. listopada 1893.) je bio francuski vojskovođa i političar koji je od 1873. do 1879. godine bio predsjednik Francuske. Zbog svojih vojnih uspjeha tokom Francusko-pruskog rata, Mac Mahon je stekao nacionalni renome koji mu je, u konačnici, donio predsjednički mandat. Iako po uvjerenju konzervativac, Mac Mahon se kao predsjednik postavio u ulogu neutralnog zaštitnika ustavnog poretka te je prilično uspješno balansirao između reakcionarskih monarhista (koji su predlagali puč) i radikalnih socijalista, a čak je odbio i susret s republikanskim vođom Léonom Gambettom.

Rođen u Sullyju, Mac Mahon je potomak irske obitelji koja je izbjegla u Francusku za vrijeme Stuarta. Vojnu karijeru započeo je 1827. godine Alžiru, a velike uspjehe ostvario je tokom opsade Constantinea 1837. godine i Krimskog rata. Ipak, vrhunac njegove vojne karijere dogodio se tokom Talijanske kampanje, kada mu je njegova velika pobjeda kod Magente donijela titulu vojvode od Magente. Godine 1846. imenovan je generalnim guvernerom Alžira. Kao zapovjednik I. armijskog korpusa u regiji Alsace tokom Francusko-pruskog rata ranjen je i poražen kod Wörtha. Nakon što je svjedočio francuskom krahu kod Sedana, postavljen je za zapovjednika Versajske vojske koja se 1871. godine obračunala s Pariškom komunom. Njegov krvavi obračun s komunarima znan je kao "Krvavi tjedan", no Mac Mahon nije osuđen zbog represije, naprotiv, proglašen je herojem.

Kada je 24. svibnja 1873. Adolphe Thiers odstupio s mjesta predsjednika, monarhisti i konzervativci u parlamentu izabrali su Mac Mahona za njegova nasljednika. Dana 20. studenog 1873., parlament je izglasao zakon kojim je mandat predsjednika produžen s četiri na sedam godina. Mac Mahon je, doduše, predsjedničku funkciju prihvatio s priličnom rezervom, nesklon publicitetu i s nedostatkom razumijevanja tada aktualnih društveno-političkih problema.

Ipak, Mac Mahonov predsjednički mandat je ostao zapisan u francuskoj povijesti. Godine 1875., Francuska je dobila tri ustavna zakona kojima je konačno konsolidirana Treća Republika, a Mac Mahonova pozicija je jasno uređena. Zastupnički dom se nedugo zatim sam raspustio, a na izborima 1876. veliku većinu osvajaju republikanci. Došlo je do dihotomije između predsjednika i parlamenta koja je rezultirala krizom u prosincu 1876. godine, kada je parlament prisilio Mac Mahona da za novog premijera postavi umjerenog republikanca Julesa Simona. S druge strane, na vanjskopolitičkom planu mu je probleme stvarao Otto von Bismarck, koji je želio dodatno destabilizirati situaciju.

Suočen sa konzervativnim Senatom koji je kritizirao Simona i republikanskim Zastupničkim domom, Mac Mahon se našao u krajnje neugodnoj situaciji. Kako bi ju razriješio, 16. svibnja 1877. je izazvao krizu poslavši Simonu pismu u kojem mu de facto naređuje da da ostavku pod prijetnjom državnog udara. Simon je posustao, a Mac Mahon je za novog premijera imenovao orleanista Alberta de Brogliea. Ubrzo je nagovorio Senat da raspusti Zastupnički dom, a posljedica krize bilo je goruće pitanje vezano uz to hoće li predsjednik ili parlament vršiti kontrolu nad vladom.

Na novim izborima ponovo pobjeđuju republikanci, a de Broglieovoj vladi je izglasano nepovjernje. Vlada njegova nasljednika, Gaëtana de Rochebouëta, također je pala u kratkom vremenu. Do 13. prosinca 1877., Mac Mahon je konačno pristao povjeriti mandat premijera republikancu Julesu Dufaureu, koji je sastavio većinski republikansku vladu. Dana 5. siječnja 1879., republikanci osvajaju većinu i u Senatu, što je Mac Mahon iskoristio da 30. siječnja iste godine podnese ostavku. Nakon što je premijer Dufaure bio v.d. predsjednika, Mac Mahona je zamijenio Jules Grévy. Ustavna kriza oko kontrole nad vladom riješena je u korist parlamenta tako da je titula predsjednika u periodu Treće Republike imala više simboličan nego realan značaj.

Nakon ostavke, Mac Mahon se povukao u mirovinu te je posljednjih 14 godina svog života proveo mirno, izvan političkih zbivanja. Umro je u dvorcu u mjestu Montcresson 1893. godine. Pokopan je u muzeju Les Invalides.