Perzijski zaljev

Perzijski zaljev
Satelitska fotografija Perzijskog zaljeva
Lokacija	Jugozapadna Azija
Koordinate	26°N 52°E / 26°N 52°E / 26; 52
Vrsta	zaljev
Granična mora	Omanski zaljev
Površina	~239.000[1] km²
Zapremina	~9100 km³
Prosječna dubina	−36[1] m
Najveća dubina	−102[2] m
Najveća širina	~370[1] km
Najveća duljina	~990[1] km
Površina sliva	1,400.000 km²
Širi sliv	indijskooceanski
Glavni pritoci	Arvand-Rud, Bahmanšir, Džarahi, Zohre, Hele, Mand, Mehran, Kol, Minab
Količina padalina	<100 mm/god.
Hlapljenje	200 mm/god.
Akumulacijski period	<2 god.
Temperatura	20 − 32 °C
Salinitet	39,5 (sezonski ±20 %) ‰
Otoci	52
Duljina obale	~5500[3] km
Obalne države	Iran  Irak  Kuvajt  Saudijska Arabija  Bahrein  Katar UAE  Oman

Perzijski zaljev (perz. خلیج فارس; Halīdž-e Fārs) je morska površina u Jugozapadnoj Aziji smještena između Iranske visoravni, Mezopotamije i Arapskog poluotoka. Najsjeverniji je ogranak Indijskog oceana i s otvorenim morem povezan je Hormuškim tjesnacom na krajnjem jugoistoku. U strogom hidrografskom smislu Perzijski zaljev nadovezuje se na Omanski zaljev, a usprkos uvriježenim nazivima obje se vodene površine na temelju veličine stručno klasificiraju kao mora. Perzijski zaljev ima površinu od 239.000 km² i oplakuje obale osam suverenih država: Irana, Iraka, Kuvajta, Saudijske Arabije, Bahreina, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Omana.

U zaljev se na krajnjem sjeverozapadu ulijeva rijeka Šat al-Arab koja nastaje spajanjem Eufrata i Tigrisa, a ostali pritoci uglavnom su sezonskog tipa što zajedno s prevladavajućom vrućom pustinjskom klimom rezultira prosječnim salinitetom od čak 39,5 ‰, ekstremom karakterističnim još samo za Crveno more. Bazen Perzijskog zaljeva i Mezopotamija zajednički su se oblikovali od kasne krede do pleistocena prvenstveno zbog sudaranja evroazijske i arapske ploče, a južni se dio ove geološke cjeline pod morem našao prije 7000 – 14.500 godina zbog transgresije. Prosječna dubina od 36 m odnosno maksimalna od 102 m čine Perzijski zaljev jednim od najplićih mora svijeta. Jedan od produkta geološke historije jest i masovna akumulacija ugljikovodika zbog čega Perzijski zaljev s okolicom predstavlja najbogatiju svjetsku regiju naftom i prirodnim plinom.

Perzijski zaljev ima dugu i turbulentnu historiju − na njegovim su obalama rođene neke od prvih ljudskih civilizacija, kroz stari i srednji vijek bio je važnom karikom u pomorskom lancu između Orijenta i Zapada, tijekom novog vijeka postao je poprištem sukoba Iranaca, Osmanlija i evropskih kolonijalnih sila poput Portugala i Britanije, a moderna historija također mu je začinjena brojnim sukobima zbog geostrateške kontrole nad zalihama i izvozom fosilnih goriva. Perzijski zaljev imenovan je prema drevnoj regiji Perziji i pod takvim je nazivom diljem svijeta poznat duže od 2500 godina. Krajem 20. vijeka neke članice Arapske lige zbog političkih razloga počele su lokalno koristiti nazive Arapski zaljev ili Zaljev što nije naišlo na veći odjek kod međunarodnih i hidrografskih institucija.

Obale Perzijskog zaljeva danas naseljava desetak milijuna ljudi, a najveći gradovi su Dubai, Doha, Abu Zabi i Damam. Do 1970-ih godina ekonomije obalnih naselja bila su orijentirana na ribarstvo i vađenje bisera, no zahvaljujući otkrićima ležišta nafte preobrazili su se u važne međunarodne luke odnosno odredišta za elitni turizam. Golemi građevinski projekti usmjereni k novim ekonomskim granama ozbiljno ugrožavaju biljni i životinjski svijet koji se sastoji od oko 700 vrsta riba, ugroženih sisavaca poput dugonga, te široko rasprostranjenih šuma mangrova.

1. ↑ ^{1,0 1,1 1,2 1,3} Kämpf, Jochen; Sadrinasab, Masoud (2005.), str. 130.
2. ↑ Smith, Robert W. (11.9.1981.), str. 11.
3. ↑ CIA: Coastline (2012.)