Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji

Ruska vojna intervencija na Krimu
Segment Krimske krize
Datum 27. februar 2014 (de facto) – Lokacija Krim Sevastopolj Hersonska oblast u Ukrajini[1] Status traje Rusija preuzima vojni nadzor nad Krimom, uključujući ukrajinske vojne, mornaričke i zrakoplovne baze[2]
Sukobljene strane
Rusija Krim	Ukrajina
Komandanti i vođe
predsj. Vladimir Putin gen. Sergej Shojgu gen. Valerij Gerasimov gen. Igor Sergun vadm. Aleksandr Vitko Sergej Aksjonov	v.d. predsj. Oleksandr Turčinov adm. Ihor Tenjuh gen. Mihailo Kucin kadm. Serhij Hajduk (zarobljen) kadm. Denis Berezovski (prebjegao na rusku snagu)
Angažirane jedinice
Ruske oružane snage:[3][4] 76. zračnodesantna divizija 31. zračnodesantna brigada 18. mehanizirana brigada 1. bataljon "Vostok" (Čečenska Republika) Baltička flota[5] Sjeverna flota Crnomorska flota: Marinci Jedinice FSB Specijalna grupa "Alfa" Specijalna grupa "Vimpelj" Jedinice GRU 22. brigada Specnaza 45. pukovnija Specnaza "Krimska samoobrana" Četnici [6][7] Donski kozaci iz Volgograda[8][9]	Oružane snage Ukrajine: Ukrajinska ratna mornarica 36. brigada obalne obrane[10] Ukrajinska pomorska straža Ukrajinska policija Unutrašnje trupe Nacionalna garda Ukrajine
Snage
Snage na Krimu: 25.000–30.000[11][12] Crnomorska flota: 11.000 (uključujući marince) 30 + brodova (uklj. podmornicu) 4 eskadrile lovačkih aviona (po 18 aparata u svakoj) pojačanja: između 16.000[10][13][14][15] i 42.000[16] troops	Krimski garnizon: ~ 14.500 trupa[17] 10 brodova
Žrtve i gubici
1 ruski dobrovoljac poginuo[9][18][19][20] 1 vojno-obavještajni tim zarobljen 7 pripadnika ruske Crnomorske flote uhapšeno	1 poginuo[21][22] 3 ranjena[23] 50+ zarobljeno[23][24][25] 5.500 vojnika prebjeglo[26] 1 korveta oštećena i zarobljena 3 korvete zarobljene 1 minolovac zarobljen 1 podmornica zarobljena 1 amfibijski brod zarobljen 5 pomoćnih brodova zarobljeno
1 civilni aktivist otet i ubijen[27]

Pripajanje Krima Ruskoj Federaciji odigralo se u martu 2014. kada su Autonomna Republika Krim i grad Sevastopolj, oboje međunarodno priznati kao dio teritorija Ukrajine, proglasili nezavisnost i ubrzo potom priključeni Ruskoj Federaciji. Dana 21. 3. 2014., Moskva je efektivno upravljala teritorijem Krima kao dijelom federalnih subjekata Rusije – Republika Krim i federalni grad Sevastopolj.^[28]

Pristupanje je označilo kulminaciju Krimske krize, koja je nastala nakon ukrajinske revolucije, ruske vojne intervencije i referenduma o statusu Krima u martu iste godine. Ruska vojna intervencija je formalno počela 1. marta, nakon što je ruski predsjednik Vladimir Putin od Savjeta Federacije dobio odobrenje da koristi vojne snage na teritoriji Ukrajine u svrhu "stabilizacije situacije". U Ukrajini i na Zapadu se, međutim, vjeruje da je invazija počela nekoliko dana ranije, kada su aerodrome, vladine zgrade^[29][30] i druge strateške objekte na Krimu počele zaposjedati maskirane uniformirane osobe bez oznaka, za koje su krimske vlasti tvrdile da je riječ o miliciji "(snage samoobrane)". Slične akcije su se ubrzo proširile i na ukrajinske vojne baze i druge instalacije, koje su došle pod blokadu ruskih trupa i "snaga samoobrane", pri čemu se od ukrajinskih vojnika tražila predaja ili razoružanje. Ključne baze su se predale do 5. marta, pri čemu je veliki dio ljudstva prihvatio ponudu da prijeđe na krimsku odnosno rusku stranu. Separatistička krimska vlada Sergej Aksionova proglasila je nezavisnost Krima, a potom je održan referendum o statusu Krima na kojem je 96,77% krimskog stanovništva glasovalo za priključenje Ruskoj Federaciji. Samostalna uloga Krimljana u čitavoj krizi kao i izlaznost odnosno postotak referenduma dovedeni su u pitanje na Zapadu, gdje se ističe uloga ruske vojske i gdje je priključenje opisano kao "nevjerojatan, brz i uglavnom beskrvan puč".^[31]

Ovaj događaj je izazvao velike kontroverze te su ga osudili razni svjetski čelnici, kao i NATO, opisali kao nezakonitu aneksiju ukrajinskog teritorija, u izravnom kršenju budimpeštanskog memoranduma iz 1994. o suverenosti i teritorijalnom integritetu, od Rusije.^[32] Kao reakciju, članovi G8 su odlučili izbaciti Rusije iz te skupine i vratiti se skupini G7, a uvedene su i međunarodne sankcije protiv Rusije 2014. Ukrajinska vlada Arsenija Jacenjuka je potvrdila najmanje sedam ustavnih kršenja tim činom, uključujući izbjegavanje obveze Krima da prvo zatraži zakonsku promjenu od same Ukrajine, prije traženja formalnog prava za provođenje bilo kakvih nadpolitičkih procesa. Ovo predstavlja prvi slučaj u evropskoj historiji nakon drugog svjetskog rata da se granice suverenih država mijenjaju jednostranom akcijom pripajanjem teritorija jedne države.

Rusija se protivi terminu "aneksija",^[33] a Vladimir Putin je branio referendum i tvrdio da je u skladu sa međunarodnim pravom.^[34] Ukrajina to osporava, te ne priznaje neovisnost krimske republike ili pristupanje nje nekoj drugoj državi, koju smatra nezakonitom.^[35] Opća skupština Ujedinjenih naroda je također odbacila referendum, usvojivši neobvezajuću rezoluciju 68/262 kojom potvrđuje "teritorijalni integritet Ukrajine unutar međunarodno priznatih granica".^[36][37]

Godinu dana kasnije, prema jednom istraživanju, 93% stanovnika Krima je imalo pozitivan, a 4% negativan stav o ruskom preuzimanju kontrole nad poluostrvom. U ekonomskoj usporedbi, plaće su u godinu dana nominalno porasle za 45%, ali realno zapravo i pale za -8,5%, jer su velike stope inflacije porasle za 53,5 %.^[38]

Događaj je izazvao i egzodus krimskih Tatara: UN navodi da je preko 10.000 osoba napustilo Krim u 2014., većinom Tatara,^[39] čime je ta ionako krhka nacionalna zajednica još jednom smanjena na tom području. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a upozorio je u izvještaju iz 2015. da se na Krimu krše ljudska prava slobode govora, slobode okupljanja (Tatarima nije dozvoljeno obilježiti 71. godišnjicu deportacije Tatara), slobode vjeroispovjesti i druga. U 2015., troškovi vode porasli su za 15%, a električne energije za 14,4%, pošto je Krim ovisan o uvozu struje preko kopnene Ukrajine (85%) i vode za navodnjavanje poljoprivrede (80%).^[40]

1. ↑ Greška u referenci: Nevaljana oznaka <ref>; nije zadan tekst za reference po imenu kherson_invaded
2. ↑ „Ukraine Puts Troops on High Alert, Threatening War”, The New York Times, 2. III 2014 
3. ↑ General Staff of the Ukrainian Armed Forces: in Crimea – not just soldiers from units of Black Sea Fleet. Ukrayinska Pravda. 4 March 2014
4. ↑ In Crimea, Russian soldiers are not only part of the Black Sea Fleet, says the General Staff of AF of Ukraine. Interfax-Ukraine. 4 March 2014
5. ↑ „Russia redeploys ships of Baltic and Northern fleets to Sevastopol, violates agreement with Ukraine”. Ukrinform. 3 March 2014. 
6. ↑ Vasovic, Aleksandar (14 March 2014). „Serbian paramilitaries join pro-Russian forces in Crimea”. Yahoo News. Arhivirano iz originala na datum 15 March 2014. 
7. ↑ Bacchi, Umberto (10 March 2014). „Ukraine Crimea Crisis: Serb Chetnik Militia Joins Pro-Russian Patrols”. International Business Times. Pristupljeno 15 March 2014. 
8. ↑ In Crimea arrived composite detachment of Cossacks from Volgograd. Komsomolskaya Pravda. March 13, 2014
9. ↑ ^{9,0 9,1} The deceased in Simferopol was born in Volgograd region and served by contract in Chechnya, said his relative. Kavkazskiy uzel. March 20, 2014
10. ↑ ^{10,0 10,1} Michael Weiss (3 January 2014). „Russia Stages a Coup in Crimea”. The Daily Beast. 
11. ↑ „Ukraine looks for 'sign of hope' from Russia over Crimea”. CNN. 
12. ↑ „In Crimea are already 30 thousand of Russian military – part of Sevastopol fleet base which was agreed by the legitimate government of Ukraine and Russian which states that Russia is allowed to keep the military base till 2045.”. Ukrayinska Pravda. 7 March 2014. 
13. ↑ „An eerie mood on the ground in Crimea”. CNN. 
14. ↑ Dearden, Lizzie (1 March 2014). „Ukraine crisis: Putin asks Russian parliament's permission for military intervention in Crimea”. The Independent. 
15. ↑ Russia illegally increased the number of its troops in Ukraine up to 16 thousand – acting Defense Minister. Interfax-Ukraine. 3 March 2014
16. ↑ Anonymous (3 March 2014). „Insider's view: Moscow is in control of Crimea in Ukraine”. Daily News. New York. Pristupljeno 6. III 2014. 
17. ↑ „Ukraine must focus on where its assets are stationed, experts say”. The Guardian. 3 March 2014. 
18. ↑ Ataman Alexander Kryventsov "Cossacks killed in Simferopol, was not included in the combined detachment of Cossacks from Volgograd". Vse dla vas. March 22, 2014
19. ↑ Killed by a sniper Crimean self-defender appeared as the Don Cossack from Volgograd Arhivirano 2014-10-28 na Wayback Machine-u. Mir i politika. March 20, 2014
20. ↑ 1 Ukrainian serviceman, 1 fighter reported killed in storming of Crimean facility The Associated Press, 18 March 2014
21. ↑ Occupants killed Ukrainian soldier in Crimea. Ukrayinska Pravda. March 18, 2014
22. ↑ Ukraine officer 'killed in attack on Crimea base'. BBC News. March 18, 2014
23. ↑ ^{23,0 23,1} Ukrainian soldier killed during the storming of the Ukrainian Armed Forces photogrammetric center in Simferopol - regional media center MoD. Interfax-Ukraine. March 18, 2014
24. ↑ "Putin vs the people of Ukraine". 2 March. In Ukranian. Ukrayinska Pravda. 2 March 2014
25. ↑ Ukrainian Soldier Is Wounded as Russian Forces Attack Crimean Base The New York Times, 22 March 2014
26. ↑ http://en.ria.ru/world/20140304/188085607/5500-Ukrainian-Soldiers-Defect-to-Serve-an-Independent-Crimea.html
27. ↑ [Оккупанты начали убивать татар в Крыму Оккупанты начали убивать татар в Крыму] OSP-UA.info, 18 March 2014
28. ↑ „Putin signs laws on reunification of Republic of Crimea and Sevastopol with Russia”. ITAR TASS. 21.3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2014-12-01. Pristupljeno 2015-02-14. 
29. ↑ „Putin's Man in Crimea Is Ukraine's Worst Nightmare”. Time. »"Before dawn on Feb. 27, at least two dozen heavily armed men stormed the Crimean parliament building and the nearby headquarters of the regional government, bringing with them a cache of assault rifles and rocket propelled grenades. A few hours later, Aksyonov walked into the parliament and, after a brief round of talks with the gunmen, began to gather a quorum of the chamber's lawmakers."« 
30. ↑ „RPT-INSIGHT-How the separatists delivered Crimea to Moscow”. 13.3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-06-26. Pristupljeno 2015-02-14. »Only a week after gunmen planted the Russian flag on the local parliament, Aksyonov and his allies held another vote and declared parliament was appealing to Putin to annex Crimea« 
31. ↑ „BBC News - Russia's Crimea plan detailed, secret and successful”. BBC News. 
32. ↑ „NATO Secretary-General: Russia's Annexation of Crimea Is Illegal and Illegitimate”. Brookings. 19.3. 2014. 
33. ↑ „Лавров назвал оскорбительными заявления Запада об аннексии Крыма” (ruski). vz.ru. 21.3. 2014. 
34. ↑ Crimeans vote over 90 percent to quit Ukraine for Russia Arhivirano 2015-09-24 na Wayback Machine-u Reuters, 16.3. 2014
35. ↑ Oleksandr Turchynov (20.3. 2014). „Декларація "Про боротьбу за звільнення України" (Declaration "Of the Struggle for the Liberation of Ukraine")” (ukrajinski). Parliament of Ukraine. 
36. ↑ UN General Assembly adopts resolution affirming Ukraine's territorial integrity Arhivirano 2018-03-04 na Wayback Machine-u, China Central Television (28.3. 2014)
37. ↑ „Territorial integrity of Ukraine”. UN General Assembly. 27. 3. 2014. Arhivirano iz originala na datum 2015-10-18. Pristupljeno 2015-02-15. 
38. ↑ Ivan Nechepurenko (5.3. 2015). „One Year After the Annexation, Crimea Still Bracing for a Brighter Future”. Moscow Times. 
39. ↑ „Some 10,000 people in Ukraine now affected by displacement, UN agency says”. UN News Centre. 20.5. 2014. 
40. ↑ „Report on the human rights situation in Ukraine”. Visoki povjerenik za ljudska prava UN-a. 16.8. 2015. str. 40, 41.