Rimski pravnici izbjegavaju definiranje, (omnis definitio in ius civile pericolosa est) te o stvarima govore na taj način što govore o vrstama stvari.
Važano je zamjetiti kako u rimskom pravu pod stvarima podrazumjevamo i prava (koncept beztjelesne stvari) kao npr. službenosti (servitutes). Pored stvari drugi važan pojam rimskoga prava je pravni posao.
Podjele stvari (po udžbeniku znamenitoga Gaja, te iz Codex Iustinianus):
- res in commercio i res extra commercium - stvari u i izvan promjeta
- res divini (stvari božanskog) te res humani iuris (stvari ljudskog prava). Stvari božanskoga prava se nadalje dijele na:
- res sacre
- res sancte
- res religiose.
Stvari božanskog prava služe za potrebe hramova te kultu zagrobnih božanstava ili predaka. Svakako su izvan promjeta a uz sebe svezuju rigidna pravila o kažnjavanju. Legenderni je osnivač Rima, Romul navodno ubio svoga brata, jer ovaj nije poštivao granicu grada (koju su obilježili osobito posvećeni volovi). Kasnije je i Zakonom XII tablica (Lex duodecim tabularum) predviđena kazna smrću, na primjer, za prelazak gradskog zida izvan vrata.
- res mancipi te res nec mancipi - važna je podjela stvari još iz klasičnog prava. Res mancipi su najvažniji predmeti u svezi poljodjelstva, te se pravo vlasništva prenosi na osobito svečani način - uz svjedoke te libripensa (mjerača vagom). U klasičnome pravu, bilo je osobito važno da se prijenos vlasništva na stokom, zemljištem i dr. učini poznatim. Kasnije je ova podjela ostala aktualna, jer je sprječavala peregrine da stječu vlasništvo na zemljištu na apeninskom poluotoku obzirom kako im nije bilo dopušteno učestvovanje u ovom (porijeklom možda i religijskom) ritualu, ali zahvaljujući pretorskom pravu, nije smjetala promjetu . Dakako, ova je podjela izgubila smisao nakon Karakalina edikta (Aedictum Caracalae) kojim su i peregrini stekli pravo rimskog građanstva.
- res divisibiles (djeljive) i res indvisibiles (nedjeljive stvari)
- res corporales (tjelesne) i res incorporales (beztjelesne stvari)