Rokoko

Rokoko, ili "kasni barok", umjetnički pokret i stil 18. vijeka, koji je utjecao na mnoge umjetničke aspekte uključujući slikarstvo, kiparstvo, arhitekturu, uređenje interijera, dekorativnu umjetnost, književnost, muziku, i kazalište. Razvio se u ranom 18. vijeku u Parizu kao reakcija na veličinu, simetriju i strogo propisivanje pravila u baroku, posebno kod palače Versailles.^[1] Umjetnici i arhitekti rokokoa izabrali su šaljivi, ukrašeni i ljubak pristup baroku. Njihov stil karakterizira kitnjasto ukrašavanje živim bojama, asimetričnim dizajnom, zakrivljenim linijama i upotrebom zlata.

Za razliku od ozbiljnih, političkih tema razdoblja baroka, rokoko je u dekoriranju koristio razigrane i duhovite teme. Dekoracija prostorija u rokokou osmišljena je kao detaljno i potpuno ukrašavanje kompletnog prostora na raspolaganju, što je podrazumijevalo bogato ukrašen namještaj, male statue, ukrašena gledala, tapiserije, zidove ukrašene reljefima i oslikavanje zidova. Rococo je također bio poznat u kazališnoj umjetnosti. U knjizi The Rococo stoji da ni jedan drugi kulturni pokret "nije stvorio ljupkije i elegantnije dijaloge, pune zadirkivanja i neuhvatljivog i prikrivenog izražavanja i gesta, rafiniranih osjećaja i suptilne kritike" kao kazalište rokokoa, posebno u Francuskoj.^[2]

Krajem 18. vijeka, rokoko je gotovo u potpunosti bio zamijenjen neoklasicizmom. Prema Riječniku Francuske akademije iz 1835., riječ rokoko "uglavnom pokriva onu vrstu ukrašavanja, stila i dizajna vezanu za vladavinu kralja Luja XV i početak vladavine Luja XVI". Ova definicija, stoga, obuhvaća svu vrstu umjetnosti od sredine 18. vijeka u Francuskoj. Pojam je etimološki kombinacija francuskih riječi rocaille (kamen) i coquilles (školjka), zbog čestih korištenja ovih predmeta kao dekorativnih motiva.^[3] Mogao bi također biti kombinacija italijanske riječi "barocco" (neregularno oblikovani biser, vjerojatno izvor pojma "barok") i francuske "rocaille" (popularnog oblika vrtnih i interijerističkih ornamenata kod kojih se koriste školjke i šljunak) i može opisivati rafinirani i maštoviti stil u modi u nekim dijelovima Evrope u 18. vijeku.^[4] Zbog inzistiranja umjetnika rokokoa na bogatom ukrašavanju zakrivljenim ukrasima sličnih školjkama, mnogi su kritičari koristili termin "rokoko" u uvredljivom smislu implicirajući da je ovaj stil bio neozbiljan i pomodan.

Ovaj termin se kolokvijalno pojavljuje u engleskom jeziku 1836., sa značenjem "staromodan". Rokoko je bio žestoko krtiziran i mnogi su ga smatrali površnim i neukusnim,^[5][6] pogotovo u usporedbi s neoklasicizmom. Usprkos tome, mnogi su ga hvalili zbog estetskih kvaliteta,^[5] a od sredine 19. vijeka, termin su konačno prihvatili i historičari umjetnosti. Iako se još vode debate o njegovoj općoj historijskoj važnosti, rokoko se danas smatra značajnim periodom u razvoju evropske umjetnosti.

1. ↑ „Rococo style (design) - Britannica Online Encyclopedia”. Britannica.com. Pristupljeno 24. april 2012. 
2. ↑ The Rococo - Google Libri. Books.google.it. Pristupljeno 24. april 2012. 
3. ↑ Monique Wagner, From Gaul to De Gaulle: An Outline of French Civilization. Peter Lang, 2005, str. 139. ISBN 0-8204-2277-0
4. ↑ Marilyn Stokstad, ed. Art History. 4. izdanje, New Jersey: Prentice Hall, 2005. Print.
5. ↑ ^{5,0 5,1} Ancien Regime Rococo Arhivirano 2015-08-10 na Wayback Machine-u. Bc.edu. Pristupljeno 29. maja 2011.
6. ↑ Rococo – Rococo Art. Huntfor.com. Pristupljeno 29. maja 2011.