Ropstvo

Fotografija dečaka roba u Zanzibaru.
Tržnica robova u Istočnoj Evropi u ranom srednjem vijeku. Slika Sergeja Ivanova
Gustav Bulanžerova slika Pijaca robova.

Ropstvo je odnos među ljudima, grupama ljudi ili narodima temeljen na ekonomskoj, pravnoj, moralnoj, idejnoj, političkoj ili vjerskoj zavisnosti i pokornosti.[1] U svom užem smislu predstavlja formalnu instituciju krajnje zavisnosti jednog od strane drugog čovjeka koji je temelj društvenog sistema zvanog robovlasništvo. Osoba koja je rob nema nikakva prava, odnosno predstavlja vlasništvo drugog čovjeka ili grupe - gospodara. Ona je prisiljena obavljati rad i druge usluge za svog gospodara, a za to nije ovlaštena primiti nikakvu naknadu (iako iz praktičnih razloga može očekivati najosnovniju hranu i prenoćište). Gospodar ima puno pravo raspolagati s robom kako hoće, uključujući tjelesne kazne, sakaćenje, pa i ubistvo. Ropstvo je danas zabranjeno međunarodnim konvencijama, iako se u određenim oblicima praktikuje. Uz ropstvo se vezuje pojam prisilni rad, ali ne u slučaju kada je prisilni rad posljedica obveza koje propisuje i regulira država kao što je slučaj s vojnom obvezom, osudom za kaznena djela i sl.[2] Ropstvo također valja razlikovati od nekih drugih odnosa osobne zavisnosti kao što su kmetstvo ili ugovorno ropstvo.

Ropstvo je zvanično ilegalno u svim zemljama,[3][4] ali se procenjuje da još uvek oko 20 do 36 miliona ljudi žive kao robovi širom sveta.[5][6][7] Mauritanija je bila zadnja nadležnost da zvanično proglasi ropstvo nezakonskim (u 1981/2007), mada se procenjuje da 10% do 20% njenog stanovništva još uvek živi u ropstvu.[8][9]

Ropstvo je postojalo pre pisane istorije i postojalo je u mnogim kulturama.[10] Većina robova u današnje vreme su dužnički robovi, uglavnom u Južnoj Aziji, koji su pod dužničkom nametom zelenaša, ponekad i tokom više generacija.[11] Trgovina ljudima se primarno koristi za prisiljavanje žena i dece na rad u seks industriji.[12]

  1. Laura Brace (2004). The Politics of Property: Labour, Freedom and Belonging. Edinburgh University Press. str. 162–. ISBN 978-0-7486-1535-3. Pristupljeno May 31, 2012. 
  2. „Religion & Ethics – Modern slavery: Modern forms of slavery”. BBC. January 30, 2007. Pristupljeno June 16, 2009. 
  3. Kevin Bales (2004). New Slavery: A Reference Handbook. ABC-CLIO. str. 4. ISBN 978-1-85109-815-6. 
  4. Shelley K. White; Jonathan M. White; Kathleen Odell Korgen (27 May 2014). Sociologists in Action on Inequalities: Race, Class, Gender, and Sexuality. SAGE Publications. str. 43. ISBN 978-1-4833-1147-0. 
  5. „Slavery's Global Comeback”. The atlantic. 19 December 2012. 
  6. „Inaugural global slavery index reveals more than 29 million people living in slaverz”. Global Slavery Index 2013. 4 October 2013. Pristupljeno 17 October 2013. 
  7. „Almost 36m people live in modern slavery - report”. BBC. 17 November 2014. Pristupljeno 17 November 2014. 
  8. „Mauritanian MPs pass slavery law”. BBC News. August 9, 2007. 
  9. „Slavery's last stand - CNN.com”. CNN. 
  10. "Historical survey: Slave-owning societies Arhivirano 2017-04-10 na Wayback Machine-u". Encyclopædia Britannica.
  11. „Slavery in the 21st century”. Newint.org. Arhivirano iz originala na datum 2010-05-27. Pristupljeno August 29, 2010. 
  12. „Experts encourage action against sex trafficking”. Voice of America. May 15, 2009. Arhivirano iz originala na datum 2010-04-25. Pristupljeno August 29, 2010. 

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy