Skolastika (grč. σχολή, lat. schola - dokolica, škola; scholasticus - učenjački, učenjak) je filozofska i teološka metoda poučavanja u kršćanskim školama, prvo onima u sastavu samostana, zatim u katedralnim školama, te naposljetku na sveučilištima. To je oznaka za srednjovjekovni način filozofiranja, koji je ciljao na pomirenje antičke – prvenstveno Aristotelove – filozofije s kršćanskom teologijom. Stoljećima, koliko je skolastika trajala, kršćanski je učenjak bio «školnik», što znači da je filozofiju shvaćao ne kao slobodno istraživanje, nego kao nauk u službi teologije (pod motom philosophia ancilla theologiae).
Nerijetko se, i ponešto neprecizno, skolastikom naziva sva filozofska, teološka i znanstvena misao srednjega vijeka.