Stigand

Za posljednjeg biskupa Selseya, vidite članak Stigand od Selseya.

Stigand
nadbiskup Canterburyja
"Nadbiskup Stigand" na Tapiseriji iz Bayeuxa
Dijeceza/eparhija	Biskupija Canterbury
Stolovanje završilo	11. april 1070
Prethodnik	Robert od Jumiègesa
Nasljednik	Lanfranc
Ostale funkcije	biskup Elmhama biskup Winchestera
Redovi
Konsekracija	1043
Lični detalji
Ime po rođenju	Stigand
Smrt	22. februar 1072
Sahranjen	Old Minster, Westminster

Stigand (? - 1072) bio je engleski katolički svećenik i velikodostojnik, poznat kao posljednji anglosaksonski nadbiskup Canterburyja, gdje je služio od 1052. do 1070.

Datum njegovog rođenja nije poznat, ali se u historijskim izvorima prvi put pojavljuje 1020. kao jedan od kapelana i savjetnika dansko-engleskog kralja Knuta Velikog. Kasnije je služio kao savjetnik njegovih nasljednicima Haroldu Brzonogom i Hartaknutu. Kada je na englesko prijestolje stupio Edward Ispovjednik, Stigand je postao i njegov savjetnik, a vjerojatno i prva ličnost državne uprave. Edward ga je godine 1043. proglasio za biskupa Elmhama, a 1047. za biskupa Winchestera. Kada je pet godina kasnije imenovan za nadbiskupa Canterburyja, zadržao je svoju biskupiju Winchester. Pape u Rimu su to držali kršenjem kanonskog prava, te su Nikola II i Aleksandar II zbog toga ekskomunicirali. Usprkos toga je Stigand ostao na svom položaju, i prema navodima monastičkih suvremenika, zbog sklonosti iznuđivanju jedan od najbogatijih ličnosti Engleske - od njega su veće bogatstvo imali tek kralj i Harold Godwinson. Za vrijeme normanske invazije 1066. je podržavao Harold Godwinsona, a nakon Hastingsa Edgara Athelinga prije nego što je priznao normanskog vođu Williama za legitimnog monarha te bio prisutan na njegovoj krunidbi za kralja Engleske u decembru iste godine. Usprkos toga je brzo izgubio Williamovu naklonost, a na poticaj papskih legata je 1070. održan sinod na kome je smijenjen i uhapšen; William je na njegovo mjesto postavio italijanskog pravnika Lanfranca. Stigand je dvije godine kasnije umro u zatvoru.