Tercijarna literatura

Tercijarna literatura ili tercijarni izvori su publikacije koje se sastoje od različitih vrsta kazala i vodiča do sekundarnih i primarnih dokumenata. Tercijarne su publikacije npr. tekući indeksi, znanstvene bibliografije, bibliografije o bibliografijama, adresari, leksikoni, katalozi i sl. Tercijarni dokument (tercijarna literatura, engl. tertiary document) je dokument koji nastaje kao rezultat pretvorbe (npr. konsolidacije ili prepakiranja) raspoloživih primarnih i sekundarnih informacija radi izrade ili njihovog prikaza u obliku koji bolje odgovara potrebama korisnika. Tercijarni dokumenti fizički se često javljaju kao novi pa se mogu tretirati i obrađivati na isti način kao i primarni. Informacije koje oni sadrže nazivaju se tercijarnim informacijama.

Tercijarne – izvedene informacije nastaju konsolidacijom, prepakiranjem, reorganizacijom, evaluacijom, sintezom, kompaktiranjem, kondenzacijom, integracijom raspoloživih primarnih informacija s ciljem da ih se izrazi ili prezentira u obliku koji bolje odgovara potrebama specifičnih korisnika. One sadrže prvenstveno akumulirano, konsolidirano znanje (ili stav) čovječanstva u nekom momentu o nekoj problematici, predmetu, užoj ili široj disciplini. Mogu se pozivati na primarne dokumente ali to nije uvijek nužno. Sam naziv tercijarni već govori da se radi o izvedenim informacijama i ukazuje na karakter tih informacija, da su one izvedene iz primarnih – izvornih. Tercijarni dokumenti u kružnom informacijskom ciklusu nužno nastaju iza primarnih (jer se izvode informacije iz njih) i nakon sekundarnih (jer se autori, sastavljači tercijarnih dokumenata u šumi primarnih informacija nužno oslanjaju na sekundarne u pretraživačkom procesu i identifikaciji relevantnih primarnih izvora informacija).