Toma Akvinski

Toma Akvinski
Srednji vek
Hrišćanska filozofija
Biografske informacije
Rođenje	oko 1225 Akvino, Italija
Smrt	1274 Lacio, Italija
Filozofija
Škola/Tradicija	aristotelizam, sholastika, tomizam
Glavni interesi	metafizika, teologija, epistemologija, logika, etika, politika
Znamenite ideje
Dokazi za postojanje Boga
Inspiracija
Od Aristotel, Avicenna, Averroes, Al-Ghazali, Augustin, Boetije, Ivan Damaščanin, Apostol Pavle, Dionizije Areopagita, Albertus Magnus, Majmonid, Anselm, Platon, Ciceron, Eriugena
Na Giles od Rima, Godfrey od Fontainesa, Hooker, Locke, Dante, Leibniz, Martain, Gilson, Anscombe, Donoso Cortés, Eckhart, Chesterton, Joyce, Kenny, papa Pio XII, Carvalho, Rothbard, Walker Percy; v. također tomizam, rimokatolička teologija, Mortimer J. Adler, Cornelio Fabro, Fulton J. Sheen, Reginald Garrigou-Lagrange

Thomas Aquinas ili sv. Toma Akvinski (1225. - 1274.) je italijanski skolastički filozof i jedan od najvažnijih katoličkih teologa. Poznat je po svom kapitalnom, ali nedovršenom djelu Summa Theologica ili Summa Theologiae.

Ono kao i "Protiv zabluda nevjernika" (Summa contra Gentiles) su priznata priznata kao vrhunsko dostignuće srednjovjekovne sistematske teologije. Toma Akvinski je u svom cjelokupnom opusu nastojao da protivrječnosti krščanske dogmatike prevlada na taj nači da stvori koherentne religijske dogme. On se u izgradnji krščanske logike oslanja na Aristotelov Organon, a prihvata i Platonovu filozofiju o dominirajućoj ideji nad materijom. Kao teolog polazi od dvije temeljne krščanske dogme: praroditeljskom grijehu i vječnom ispaštanju. Kao rezultat toga temelj njegove teološko filozofske antropologije je spas i put prema spasenju. Također, zastupa kolektivitet, dominaciju nad ljudskim rodom, a ne individualni život pojedinca.

Akvinski se bori protiv neoplatonskih tvrdnji o svijetu koje su potekle od Augustina i Ibn Sine, koji svode čovječanstvo na posmatrače svijeta u kojem je sve propisano i gdje je sve izraz Božije volje. Akvinski se zalaže za Aristotelove tvrdnje da je čovjek glavni autor svojih djela. Njegova sinteza aristotelovog učenja i krišćanskog učenja postati će glavna okosnica filozofije katoličke crkve.