Uho

Vanjsko uho i bubnjić.
1. lobanja 2. ušni kanal, 3. ušna školjka, 4.bubnaopna, 5. predvorje, 6. čekić, 7. nakovanj, 8. stremen, 9. polukružni kanalić, 10. pužić, 11. slušni nervi, 12. Eustahijeva cijev

Uho je organ koji zivotinjama služi za detektiranje zvučnih memova.[1]

Izraz se može koristiti za cijeli sistem organa koji sakuplja i prenosi informacije o zvuku (početak auditornog sistema) ili samo njegov vanjski dio.

Organ čula sluha i ravnoteže je smešten u uhu. Čulo sluha i ravnoteže su usko povezani ne samo u morfološkom, već i u funkcionalnom pogledu.[2]

  1. Hall, Arthur C. Guyton, John E. (2005). Textbook of medical physiology (11th ed. izd.). Philadelphia: W.B. Saunders. ISBN 978-0-7216-0240-0. 
  2. Mr. St. George Mivart, Elementary Anatomy, 1873, p. 396. Two ears provide stereo imaging that the brain can use to develop a 3-dimensional sound field.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in